ULOGE:
Senad Bašić (Fuke),
Mustafa Nadarević (Idriz),
Semka Sokolović-Bertok (Sabira),
Emir Hadžihafizbegović (Ekrem),
Jasna Žalica (Buba)

SCENARIJ:
Namik Kabil

FOTOGRAFIJA:
Mirsad Herović

GLAZBA:
Saša Lošić

MONTAŽA:
Almir Kenović

Sadržaj:

Nakon nekoliko godina što ih nije obilazio, sredovječni Fuad Memić zvani Fuke stigne u posjet svom stricu Idrizu i strini Sabiri. Formalni razlog Fukeova dolaska je popravak bojlera u amidžinoj kući, no kako to već biva, stric i amidžinica će nećaka pozvati na kavu, što će on sa zadovoljstvom prihvatiti. Međutim, vrlo brzo će se suočiti s velikom samoćom i neizlječivom boli dvoje starih ljudi kojima je tijekom rata u 90-ima poginuo sin. A kad počne popravljati posve dotrajali bojler, Fuke će shvatiti da su mu za to potrebni rezervni dijelovi koje mora donijeti. Obećavši amidži i strini da će se uskoro vratiti i dovršiti posao, Fuke će otkriti da je akumulator njegova starog Golfa sasvim prazan i da ga ne može upaliti. Zbog toga noć odluči provesti u domu svog amidže, ni ne sluteći da će ubrzo otkriti ozbiljan sukob koji njegove nesretne i usamljene rođake čini još nesretnijima i udaljenijima.

Postratna psihološka egzistencijalna drama redatelja Pjera Žalice (Gori vatra, Koncentriši se, baba) 2004. godine bila je bosanskohercegovački kandidat za Oscara u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja, no nije ušla u uži izbor, a godinu kasnije je s uspjehom prikazana na festivalima u Solunu i Bruxellesu. Riječ je o autentično i sugestivno ambijentiranom ostvarenju sporog ritma i dojmljivog tjeskobnog ugođaja, koje na intrigantan i vrlo emotivan način govori o ratu i njegovim posljedicama, o patnji i samoći te o izgubljenosti dvoje starih ljudi koji su u ratu izgubili sina, smisao svoje egzistencije. Koncipirano kao psihološki film atmosfere, djelo u kojem se malo toga događa dominantno je film stanja a tek sporadično zbivanja, s pričom u kojoj vrijeme kao da stoji i s dramom u kojoj formalno nema klimaksa. No ta je drama itekako snažna, a Žalica ju promišljeno gradi s osloncem na smirenu i sigurnu režiju, na ozračje izražene sjete u kojem tišina govori više od riječi, na prigušenim gestama i grimasama predočenim likovima kompleksnih karaktera te na suptilnu i polaganu gradaciju traume Idriza i njegove supruge, traume koja se isprva sluti tek u detaljima, da bi s vremenom bivala sve konkretnija. Formalni protagonist je Fuke, kojeg odlično tumači Senad Bašić (Gori vatra, Lud, zbunjen, normalan), no cjelinom suvereno dominiraju maestralni Mustafa Nadarević i Semka Sokolović Bertok (Druga strana medalje, Pucanj), kojoj je uloga amidžinice Sabire jedna od najdojmljivijih u karijeri dugoj više od pola stoljeća. Načini na koji Nadarević i Bertok dočaravaju dimenzije tragičnosti i izgubljenosti svojih likova uistinu su impresivni.

boja, 35 mm, 94'