ULOGE:
Franz Rogowski,
Georg Friedrich,
Anton von Lucke,
Thomas Prenn

SCENARIJ:
Thomas Reider,
Sebastian Meise

FOTOGRAFIJA:
Crystel Fournier

MONTAŽA:
Joana Scrinzi

Sadržaj:

Austrijski kandidat za nagradu Oscar 2021. godine Konačna sloboda, film je redatelja Sebastiana Meisea o neobičnoj ljubavi dvojice zatvorenika u poslijeratnoj Njemačkoj. Hans (Franz Rogowski – Victoria, Undine, Transit) uvijek iznova završava u zatvoru zbog zloglasnog članka 175, koji mušku homoseksualnost tretira kao kazneno djelo. Nakon što je preživio nacistički koncentracijski kamp, Hansa 1945. prebacuju ravno u zatvor, gdje upoznaje osuđenog ubojicu Viktora (Georg Friedrich – Helle Nächte – Srebrni medvjed za najboljega glumca). Tijekom Hansovih čestih povrataka, prvotna netrpeljivost između dvojice muškaraca prerasta u nešto poput ljubavi. Konačna sloboda dobitnik je Nagrade žirija u programu Izvjestan pogled ovogodišnjeg Cannesa, dobitnik nagrade Europske filmske akademije za najbolju kinematografiju i originalnu glazbu te pobjednik prošlogodišnjeg Zagreb Film Festivala.

 

 

Njemačka nakon Drugog svjetskog rata. Rušenje nacističkog režima i desnog totalitarizma nije svima donijelo slobodu. Ne samo zato što je velika većina stanovništva podržavala Hitlera i njegovu strahovladu, nego i zato što postoji manjinska skupina građana kojima saveznička okupacijska uprava negira građanska prava jednako kao što im je negirala i nacistička vlast. To su homoseksualci. Među njima je i Hans Hoffmann koji voli prakticirati seks s drugim muškarcima u muškom WC-u. Ponekad masturbiraju zajedno, ponekad imaju oralni ili analni seks. Iako je 1945. spašen iz logora, odmah je bačen u zatvor kao homoseksualac. Tamo je upoznao Viktora Bixa, koji nije krio gađenje prema njemu i njegovim sklonostima, ali shvativši da je bio zatočenik koncentracionog logora ipak mu je pomogao. Hans je ponovno zatvoren u 1950-ima nakon što je uhvaćen s ljubavlju svog života. 1968., dvadeset godina nakon što je upoznao Viktora, Hans mora pomoći svom bivšem cimeru. Tijekom dugog boravka u zatvoru postao je ovisan o drogama, čeka ga treće ročište i nada se da bi ipak mogao biti pušten…

Drugi dugometražni film austrijskog režisera Sebastiana Maisea (studirao slikarstvo u New Yorku, potom filozofiju i muzikologiju na Sveučilištu u Beču te naposljetku filmsku režiju na bečkoj Filmskoj akademiji) premijerno je prikazan u najprestižnijem sporednom programu festivala u Cannesu, Izvjesnom pogledu, gdje je dobio priznanje žirija te bio nominiran za Queer palmu. Potom je s uspjehom prikazivan na nizu svjetskih festivala, pa je tako na uglednom festivalu u Chicagu nagrađen Q-Hugom za najbolji queer film, na najistaknutijem festivalu u bivšoj Jugoslaviji, onom sarajevskom, dobio je Srce Sarajeva za najbolji film i najboljeg glumca (Georg Friedrich), a na najpopularnijoj hrvatskoj filmskoj smotri, Zagreb Film Festivalu, također je pobijedio. Film je prepoznat i pri nominacijama i dodjelama za Europsku filmsku nagradu – od tri nominacije potvrdio je dvije, za najboljeg evropskog snimatelja i najboljeg evropskog skladatelja, dok je glavni glumac Franz Rogowski ostao na nominaciji. Jedan od vodećih hrvatskih kritičara, Marko Njegić iz Slobodne Dalmacije, napisao je da je Konačna sloboda istodobno „zatvorski film, karakterna studija homoseksualca u muškom zatvoru i ljubavna priča unutar tog istog zatvora, 'Planina Brokeback' iza rešetaka, s nezaboravnim simboličkim završetkom na temu (ne)konačne slobode i fenomenalnom ulogom Franza Rogowskog, njemačkog Joaquina Phoenixa, koji se potvrđuje kao jedan od najboljih glumaca današnjice, ne samo europskih, nego i svjetskih.“ Glavni aduti filma njegova su kronološki kompleksna narativna struktura, realistički stil, emotivnost i odlične glumačke izvedbe, a neslomljiva ustrajnost središnjeg lika jamačno će biti nadahnjujuća za mnoge ljude manjinske seksualne orijentacije koji se i danas često susreću s diskriminacijom.

boja, 116'