SCENARIJ:
Ron Fricke,
Michael Hoenig,
Godfrey Reggio,
Alton Walpole

FOTOGRAFIJA:
Ron Fricke

GLAZBA:
Philip Glass

MONTAŽA:
Alton Walpole,
Ron Fricke

Sadržaj:

Film započinje piktogramom sa stijene kanjona Horseshoe u Utahu, u blizini nacionalnog parka Canyonlands. Sljedeća scena prikazuje raketu Saturn V koja je korištena prilikom letova na Mjesec, a potom slijede prizori prirodnih fenomena. Iza njih dolaze scene ljudske intervencije u prirodi…
 

Znameniti eksperimentalni film Koyaanisqatsi smatra se kamenom temeljcem filmskog bavljenja ekologijom. Riječ je o debitantskom ostvarenju Godfreyja Reggija, u to doba 42-godišnjaka koji je iza sebe imao 14 godina pripadnosti rimokatoličkom redu Kršćanska braća kojem se pridružio kao 14-godišnjak i gdje je vrijeme provodio u postu, tišini i molitvi. No bavio se i humanitarnim radom, pomažući adolescentskim pripadnicima uličnih bandi u Novom Meksiku, a bio je i jedan od osnivača medicinske ustanove za skrb o siromašnim stanovnicima Santa Fea. Rad na Koyaanisqatsiju (na jeziku Indijanaca Hopi riječ Koyaanisqatsi označava životu koji nije u ravnoteži) započeo je 1975., a dovršio 1981., naposljetku uz podršku slavnog Francisa Forda Coppole i njegove filmske kuće American Zoetrope.

Film se obično opisuje kao vizualni esej (koristio se i izraz „apokaliptična vizija“) o srazu dvaju različitih svjetova – urbanog života i tehnologije s jedne strane te prirodnog okoliša s druge. Primarno je sačinjen od snimki u slow motionu i tada nove time-lapse tehnike, i ne sadrži nijednu izgovorenu riječ. Reggio je takav postupak objasnio na sljedeći način: „to nije zbog nedostatka ljubavi za jezik, nego zato što je iz moje perspektive naš jezik u stanju velikog poniženja; on više ne opisuje svijet u kojem živimo“. Film je imao ograničenu kino distribuciju s jako dobrim odjekom, prikazivao se i na sveučilištima, da bi naposljetku bio uvršten u glavni natjecateljski program izuzetno prestižnog festivala u Berlinu.

Kritika ga je primila s gotovo jednodušnim oduševljenjem opisujući ga kao kombinaciju zadivljujuće vizualnosti i briljantne muzike, što zajedno tvore „formalnu izazovnost i čisti užitak“. Za vizualni dio najveće zasluge idu debitantskom direktoru fotografije Ronu Frickeu, koji će kasnije snimiti, ali i režirati još dva kultna 'produhovljena' filma, Baraku i Samsaru, dok je partituru skladao slavni Philip Glass. Koyaanisqatsi je prvi i najcjenjeniji dio Reggijeve Qatsi trilogije (ostala dva su Powaqqatsi i Naqoyqatsi), a 2000. godine uvršten je u Nacionalni filmski registar Kongresne knjižnice kao djelo od posebne kulturne, estetske ili povijesne važnosti.  

Autor komentara: Damir Radić 

boja, 86'