ULOGE:
Franco Citti (Edip),
Silvana Mangano (Jokasta),
Alida Valli (Meropa),
Carmelo Bene (Kreont),
Julian Beck (Tiresija)

SCENARIJ:
Pier Paolo Pasolini (prema Sofokolovoj drami)

FOTOGRAFIJA:
Giuseppe Ruzzolini

MONTAŽA:
Nino Baragli

Sadržaj:

Italija 50-ih godina prošlog stoljeća. Nakon što mladi par dobije sina, otac mučen ljubomorom odluči djetešce odvesti u pustinju i ondje ga ostaviti. Kontekst priče tada se mijenja u onaj iz drevnog svijeta, te dijete spase kralj Polib i kraljica Meropa, koji ga u Korintu počnu podizati kao vlastitog sina. Kad jednog dana mladi Edip dozna za proročanstvo prema kojem će on jednom ubiti oca i oženiti se majkom, odluči otići iz Korinta, vjerujući da su njegovi pravi roditelji Polib i Meropa. Na putu prema Tebi on susretne Laija, kralja Tebe i svog biološkog oca kojeg će ubiti nakon žestoke svađe. A kad kasnije uspije riješiti zagonetku Sfinge, za oslobađanje kraljevstva Tebe od Sfingina prokletstva Edip će biti nagrađen titulom kralja i brakom s kraljicom Jokastom. No Edip ne zna da je Jokasta njegova biološka majka, a kad otkrije pravo stanje stvari shvatit će da je ubojstvom kralja Laija i brakom s Jokastom ispunio proročanstvo od kojeg je želio pobjeći.

Godine 1967. prikazana u konkurenciji festivala u Veneciji, u talijansko-marokanskoj produkciji realizirana drama Kralj Edip scenarista i redatelja Piera Paola Pasolinija, koji je godinu kasnije ovjenčan talijanskom inačicom Zlatnog globusa (Globo d´Oro) kao najbolji redatelj, izuzetno je uspjela adaptacija znamenite istoimene tragedije starogrčkog pjesnika i dramskog pisca Sofokla. Film većinom sniman na lokacijama u Maroku prvo je ostvarenje iz tzv. „mitskog ciklusa” Pasolinijeva opusa, druge od triju važnijih faza autorova stvaralaštva u kojoj se on, napustivši realizam i religijske motive svojih prvih filmova, postupno okrenuo tematici vezanoj uz predklasičnu i klasičnu Grčku, njezinoj književnosti i mitologiji, ponajprije oniričkim, mitskim i psihoanalitičkim temama. Uz Kralja Edipa taj ciklus zaokružuju igrani naslovi Teorem, Svinjac i Medeja, a u njima je Pasolini kroz opise antičkog i mitskog uspostavio odnos s tadašnjom društvenom stvarnošću, kritizirajući građansko društvo i njegovu neljudskost. I u ovom filmu na osebujan način adaptirajući klasično književno djelo, Pasolini naglašava njegovu alegorijsku i mitološku strukturu, ponovo izvana prikazujući i istražujući buržoasku kulturu. U filmu autor elaborira i svoj odnos s majkom Susannom, koja je što izravno, a što neizravno utjecala na neke njegove važne umjetničke odluke, od toga da je prema vlastitim riječima zbog majke postao pjesnik, preko preuzimanja njezinog mističnog pogleda na prirodu i vjeru, do uključivanja nje kao glumice u neke od svojih filmova, te poigravajući se motivom Edipova kompleksa u ovom filmu izravno, a u još nekima posredno.

boja, 104'