ULOGE:
Mark Wahlberg (Eddie Adams / Dirk Diggler),
Burt Reynolds (Jack Horner),
Luis Guzmán (Maurice t.t. Rodriguez),
Julianne Moore (Amber Waves),
Heather Graham (koturaljkašica),
John C. Reilly (Reed Rothchild)

SCENARIJ:
Paul Thomas Anderson

FOTOGRAFIJA:
Robert Elswit

GLAZBA:
Michael Penn

MONTAŽA:
Dylan Tichenor

Sadržaj:

Godine 1977. na području Los Angelesa mladi Eddie Adams radi kao perač suđa u noćnom klubu, gdje upozna režisera porno filmova Jacka Hornera. Horner u Eddieju prepozna talent za zvijezdu, te ga uvede u svijet industrije za odrasle. Ubrzo Eddie, pod umjetničkim imenom Dirk Diggler, počne glumački uspon, a njegovi su glavni aduti dobar izgled, karizma i neobično velik penis. Sa slavom dolazi i bogatstvo, no za Dirka je jednako važno da je, nakon traumatičnog odrastanja uz oca i majku emocionalnu zlostavljačicu, u svijetu porno industrije pronašao ljude koji su mu postali zamjenska obitelj…

Nakon uspjeha debitantskog dugometražnog filma Teška osmica, oslonjenog više na iskustvo francuske i uopće evropske kinematografije i kulture nego na američko, Paul Thomas Anderson za svoj je sljedeći projekt izabrao par excellence američku (iako nipošto samo američku) temu – pornografsku industriju u njezino zlatno doba 1970-ih i ranih 80-ih, te je povezao s temom koju američka kinematografija i kultura jako vole – obitelji. Sam Anderson izjavio je da je Kralj pornića film o obitelji i dodao „znam da zvuči pomalo apsurdno jer radi se o pornografiji, ali zapravo i ne, jer ono na što sam se zaista fokusirao i što sam najviše volio u ovom filmu jest da je on o nizu ljudi koji traže svoje dostojanstvo i pokušavaju pronaći bilo kakvu vrstu ljubavi do koje mogu doći, i pronalaze je na zaista sjebane i izokrenute načine, ali je ipak pronađu“. Anderson je film razvio iz svog debitantskog ostvarenja, srednjemetražne Priče o Dirku Diggleru koju je polučio još kao srednjoškolac 1988., pri čemu je naslovni lik bio temeljen na jednoj od najvećih legendi filmova za odrasle, Johnu Holmesu. Lik Jacka Hornera, pak, mogao je podsjetiti na najambicioznije režisere zlatnog razdoblja američke pornografije, poput Gerarda Damiana i Radleyja Metzgera. Zanimljivo je da je Anderson za glavnu ulogu želio angažirati Leonarda DiCaprija, međutim on je već odabrao za svoj sljedeći projekt Titanic, te kao zamjenu predložio Marka Wahlberga, koji je na kraju bio i konačan redateljev izbor. Za ulogu Hornera Anderson je inzistirao na legendi sedamdesetih Burtu Reynoldsu koji ga je, međutim, ustrajno odbijao, da bi na kraju ipak popustio, no suradnja njih dvojice bila je jako napeta, a Reynolds je, nakon što je vidio grubu verziju filma kojom je bio posve nezadovoljan, otpustio svog agenta jer ga je nagovorio na taj projekt. No naposljetku je ostao zatečen činjenicom da je kritika odlično prihvatila film, očito rađen pod utjecajem Altmanovih ansambl struktura, i uzdigla ga među najvažnija ostvarenja devedesetih, a još zatečeniji bio je ultimativnim pohvalama svojoj izvedbi koja je naposljetku nominirana za Oscara. Osim Reynoldsa, nominiranog za najbolju mušku sporednu ulogu, nominacije za Akademijinu nagradu dobili su i Anderson za najbolji izvorni scenarij te Julianne Moore za najbolju žensku epizodnu ulogu, a Reynolds i Moore bili su nominirani i za Zlatni globus.

boja, 155'