ULOGE:
Hossain Sabzian,
Mohsen Makhmalbaf,
Abolfazl Ahankhah,
Mehrdad Ahankhah,
Monoochehr Ahankhah,
Mahrokh Ahankhah,
Nayer Mohseni Zonoozi,
Ahmad Reza Moayed Mohseni,
Hossain Farazmand

SCENARIJ:
Abbas Kiarostami

FOTOGRAFIJA:
Ali Reza Zarrindast

MONTAŽA:
Abbas Kiarostami

Sadržaj:

Vozeći se teheranskim gradskim autobusom, domišljati Hossain Sabzian, veliki ljubitelj glasovitog iranskog filmaša Mohsena Makhmalbafa, slučajno upozna dobrodušnu gospođu Mahrokh Ahankhah. Kad dozna da je i Mahrokh obožavateljica Makhmalbafa, čiju knjigu «Biciklist» on upravo čita, Hossain joj se lažno predstavi kao slavni redatelj i književnik. Isprva iznenađena činjenicom da veliki umjetnik putuje javnim prijevozom, Mahrokh ga ubrzo pozove u posjet svojoj obitelji. To Hossainu dade ideju da uz pomoć svog prijatelja novinara prevari imućne ali naivne ljude. Naime, obećavši im sudjelovanje u filmu, on će ih uvjeriti ne samo da ulože novac u njegov izmišljeni budući filmski projekt, nego i da mu prostor svog doma ustupe kao lokaciju za snimanje. No Hossainovi planovi se ipak neće odvijati onako kako je on zamislio.

Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća nagrađena na festivalima u Montréalu i Istanbulu, biografska krimi-drama scenarista i redatelja Abbasa Kiarostamija svojevrsno je manifestno ostvarenje njegova opusa. Riječ je o neorealističnoj pseudodokumentarističkoj drami koju osim izražene izvornosti odlikuje i zamjetna autoreferencijalnost, te koja je temeljena na istinitim događajima. Prema njegovim vlastitim riječima Kiarostamijevo omiljeno ostvarenje nudi bizarnu priču o varalici koji se lažno predstavljao kao glasoviti iranski redatelj Mokhsen Makhmalbaf, među ostalim autor remek-djela Zdravo kinematografi i Trenutak nevinosti, te filmaš koji s Kiarostamijem i Jafarom Panahijem čini udarni trojac suvremene iranske kinematografije, sve dok nije razotkriven, uhićen i doveden pred sud. Doznavši za njegov slučaj, Kiarostami je u originalno narativno strukturiranom djelu rekonstruirao tijek zbivanja, pritom igrane sekvence s akterima koji tumače sami sebe iznimno vješto križajući s dokumentarnim snimcima sa samog suđenja te s iskazima stvarnih osoba umiješanih u neobičnu priču. Konačni rezultat je maestralno realiziran križanac dokumentarizma i fikcije, istine i laži te zbilje i iluzije, koji podsjeća na filmove Errola Morrisa kao i na struju političkog filma. Sve to autor koristi za pripovijedanje tužne priče o samoći i promašenosti života, kroz koju se vješto provlači i pitanje pojedinčeva identiteta i položaja u društvu. Na prvi pogled jednostavan pseudodokumentaristički stil Kiarostamiju omogućava da na nenametljiv način kroz cjelinu provuče suptilnu filozofičnu nit, te da se originalnim izvedbenim postupkom s nepouzdanim pripovjednim statusom pozabavi i prirodom stvaranja filma i njegovim odnosom prema stvarnom životu.

boja, 98'