Krvava romanca
Haute tension, horor, Francuska, 2003 | Mjesto prikazivanja filma: Kulturno informativni centar KIC (Preradovićeva ul. 5)
REŽIJA: Alexandre Aja
ULOGE:
Cécile de France,
Maïwenn,
Philippe Nahon
SCENARIJ:
Alexandre Aja,
Grégory Levasseur
FOTOGRAFIJA:
Maxime Alexandre
GLAZBA:
François Eudes
MONTAŽA:
Baxter
SCENOGRAFIJA:
Ann Chakraverty,
Gabriel Nechita
Sadržaj:
Najbolje prijateljice Marie i Alex, mlade i privlačne djevojke, dolaze u kuću Alexinih roditelja u provinciji, s namjerom da tu provedu vikend učeći. Nakon večere odlaze na spavanje, a tajanstveni muškarac ulazi u kuću i započne masakr…
Prema tvrdnji Alexandre West iznesenoj u njezinoj knjizi Filmovi Novog francuskog ekstremizma, ponoćna projekcija Krvave romance 2003. na Međunarodnom festivalu u Torontu, najvećoj sjevernoameričkoj filmskoj smotri, učinila je taj ponoćni festivalski program posvećen filmovima koji prelaze granice „bastionom Novog francuskog ekstremizma“, svjetski popularizirajući neformalni filmski pokret začet na prijelaza 20. i 21. stoljeća. Bio je drugi dugometražni film tada mladog, 25-godišnjeg Alexandrea Jouana Arcadyja, poznatijeg po umjetničkom pseudonimu Alexandre Aja (prezime Aja stvorio je uzimajući početna slova svojih izvornih imena i prezimena), i izazvao je pravu senzaciju.
Film je nastao u tradiciji američkih slasher horora 1970-ih, vrlo otvoreno se referira na kultni Teksaški masakr motornom pilom Tobea Hoopera, nešto diskretnije na 'prigušeni horor' odnosno triler s hororskim elementima, glasoviti Dvoboj Stevena Spielberga, donoseći međutim nešto specifično svoje. To je neočekivana perspektiva iz koje su sagledani zločini i koja će se otkriti u završnici filma, kao i lezbijska motivika, do tad na taj način neviđena u povijesti žanra (koji je doduše lezbijske motive kao takve poznavao zahvaljujući barem jednom primjeru, kultnom ostvarenju Vampirske ljubavnice Roya Warda Bakera iz 1970.). Aja je scenarij napisao zajedno sa svojim prijateljem iz djetinjstva i čestim suradnikom Grégoryjem Lévasseurom, a inspiracija im je bio nepotpisani roman Intenzivnost američkog žanrovskog pisca Deana Koontza.
Nakon znatnog odjeka filma u sjevernoameričkoj distribuciji, Koontza su pitali hoće li tužiti Aju zbog kršenja autorskih prava (Aja je priznao da je prije snimanja čitao roman), a ovaj je odgovorio da je film „tako djetinjast, odvratan i intelektualno bankrotiran“, te da ne želi da ga itko povezuje s njegovim romanom, do čega bi neminovno došlo u slučaju podizanja tužbe. Koontzov stav prema filmu nije bio usamljen, štoviše većina kritičara Krvavu romancu je otpisala kao inferioran film, ponajprije zbog, iz njihove perspektive, posve neuvjerljivog preokreta, no oni malobrojni koji su ga hvalili isticali su svježinu redateljskog izričaja, stanovitu originalnost u kreiranju ekstremno nasilnih prizora.
Za razliku od kritike, publika je Krvavu romancu znatno bolje prihvatila, a u svakom slučaju jedno je sigurno – izbor Cécile de France i Maïwenn za nositeljice glavnih uloga bio je savršen. Za Cécile de France (Dječak s biciklom, tv-serija Novi papa, Francuska depeša) bila je to probojna uloga na međunarodnu scenu, dok je Maïwenn već bila internacionalno poznata zahvaljujući nezaboravnoj roli Dive Plavelagune u Petom elementu njezina tadašnjeg supruga, od nje dvanaest godina starijeg Luca Bessona iz veze s kojim je već u 16. godini rodila dijete, a koji ju je napustio upravo nakon snimanja Petog elementa zbog nositeljice naslove role Mille Jovovich. Maïwenn - koja tvrdi da je Besson jedan od svojih najpoznatijih filmova, Leon profesionalac koji se bazira na odnosu odraslog muškarca i djevojčice, kreirao kao posvetu njihovom odnosu, jer su se upoznali kad je njoj bilo samo 12 godina – u međuvremenu se počela baviti i režijom, a najpoznatiji redateljski uradak joj je povijesna drama Jeanne du Barry iz 2023. u kojoj je i igrala naslovnu ulogu, a partner joj je bio Johnny Depp.
Krvava romanca bila je odskočna daska za međunarodnu karijeru Alexandrea Aje; film je naime impresionirao legendarnog maestra horora Wesa Cravena i on je Aju pozvao da režira remake njegova kultnog filma Brda imaju oči iz 1977., što je potanji dakako prihvatio, polučivši relativno solidno ostvarenje. No daljnji Ajin opus nije potvrdio nade pobuđene Krvavom romancom, te se on pretvorio o osrednjeg realizatora konfekcijskih horora.
Autor komentara: Damir Radić
Ulaznice za projekciju 23. 11. u 21:00 moguće je kupiti online OVDJE, kao i na blagajni KIC-a sat vremena prije početka.
boja, 91'