ULOGE:
Simone Bucio,
Simon(e) Jaikiriuma Paetau,
Sebastian Rudolph

SCENARIJ:
Ann Oren,
Thais Guisasola

FOTOGRAFIJA:
Carlos Vasquez

MONTAŽA:
Ann Oren,
Haim Tabakman

Sadržaj:

Igrana konkurencija

Nakon što joj sestra Zara doživi živčani slom introvertirana Ana preuzima njezin posao kao foley artistica. Prvi važni zadatak joj je da sinkronizira zvuk konja za jednu reklamu. Nakon što je redatelj izvrijeđa posveti se zadatku u tolikoj mjeri da joj počinje rasti konjski rep. Njezin novi tjelesni privjesak neočekivano inicira njezino seksualno buđenje.

Redateljica Ann Oren već prvom scenom u filmu poziva nas da preuzmemo ulogu voajera, istovremeno nas podsjećajući na dinamiku moći koja je inherentna filmskom mediju i vizualnom užitku koji nam pruža. Dvostrukim pogledom kroz špijunku fiksira se erotična igra pogleda i obrata u kojoj introvertirana Eva u konačnici preuzima ulogu osvajačice. Po mnogo čemu Eva je srodna duša Christine, glumice koja postaje blagajnica u porno kinu u kultnom filmu Variety (1983.) Bette Gordon. No njenog ljubavnika botaničara ne pale pornići nego fotografije paprati. U Laganom kasu Oren podriva seksualne konvencije uz istančan smisao za humor i neodoljivu senzualnost. Scene u kojima razni muškarci dragaju njezin rep istovremeno su urnebesno komične i očaravajuće erotične. Snimljen 16 mm kamerom Lagani kas je vizualna gozba za gladne oči. Svaki djelić mizanscene je pomno osmišljen i sugestivno pojačan živahnim primarnim bojama i obiljem konjičkih motiva: od zgrade u obliku potkove do ljudi koji se „timare“ i kasaju poput četveronožnih životinja. Uz Variety Ann Oren ulazi u dijalog i s drugim klasicima feminističkog filma. Kako primjećuje Giovanni Marchini Camia njezina heroina izgledom pomalo podsjeća na Marie iz Romanse (1999) Catherine Breillat, a dijele i sklonost prema japanskoj umjetnosti vezivanja kinbaku. No suprotno od Romanse koja podastire mračno i destruktivno viđenje heteronormativne seksualnosti Lagani kas gaji neodoljivo queer i zaigran pristup seksualnim fantazijama i ostvarenjima dok istovremeno adresira neravnotežu moći među spolovima. Dok njena „kaskaderka“ zvuka Ana slavi svoju drugost, sama redateljica ispisuje ljubavno pismo filmu kao umjetnosti koja, kako sama kaže, omogućava „da gledamo tijelima i diramo očima.“ Oren istražuje nove oblike seksualnosti i privlačnosti – koje nadilaze ljudsko, životinjsko pa i biljno – te radosno prigrljuje nove mogućnosti. (DP)

Nagrade i festivali
Locarno Film Festival (2022) – svjetska premijera, Junior Jury Award; San Sebastian IFF (2022); BFI London Film Festival (2022); Chicago IFF (2022) – Silver Hugo, New Directors Competition: Calgary IFF (2022) – najbolji film; Cork IFF (2022) – najbolji film, najbolja režija; Achtung Berlin (2023) – najbolja režija, najbolja produkcija; Gerardmer Film Festival (2023) – Jury Prize

boja, 86'