ULOGE:
Kazuo Hasegawa (Mohei),
Kyôko Kagawa (Osan),
Eitarô Shindô (Ishun),
Eitarô Ozawa (Sukeemon),
Yôko Minamida (Otama),
Haruo Tanaka (Gifuya Dôki)

SCENARIJ:
Matsutarô Kawaguchi,
Yoshikata Yoda (prema drami Monzaemona Chikamatsua)

FOTOGRAFIJA:
Kazuo Miyagawa

GLAZBA:
Fumio Hayasaka,
Tamezô Mochizuki

MONTAŽA:
Kanji Suganuma

Sadržaj:

Japanska prijestolnica Kyoto 1683. godine. Želeći pomoći svojoj siromašnoj obitelji, plaha Osan pristane se udati za bogatog i škrtog dvorskog tiskara Ishuna. Nakon što Ishun odbije Osan posuditi novac kojim ona želi pomoći prezaduženom bratu, u pomoć ženi u koju je potajno zaljubljen odluči  priskočiti Mohei, najbolji radnik u Ishunovoj tiskari. Iako među njima nema ničeg konkretnog, Ishun će ubrzo posumnjati da ga Osan vara s Moheijem, zbog čega će njih dvoje biti prisiljeni na bijeg. Sve će se dodatno zakomplicirati kad Mohei odluči priznati Osan da je zaljubljen u nju.

U romantičnoj drami smještenoj u stvarni povijesni kontekst i temeljenoj na tragičnoj japanskoj ljubavnoj priči iz 17. stoljeća, Kenji Mizoguchi još se jednom na superioran način bavi svojom omiljenom temom stradanja žene, u pozadini kritički sagledavajući feudalne strukture i tradicionalno shvaćanje dužnosti u japanskom društvu. Njegov suzdržani izvedbeni prosede i u ovom filmu obilježavaju primjereno spora naracija, precizna i vrlo skladna kompozicija kadrova, dojmljiva fotografija dominantno sivih tonova te efektno tematiziranje ženskog dostojanstva u opreci s nerijetko nehumanim tradicionalizmom, kao i apostrofiranje obnoviteljske i gotovo iscjeliteljske moći iskrene ljubavi. Realiziran i pod utjecajem tradicionalnog japanskog teatra bunraku, film imponira i sjajnim interpretacijama glumačke postave koja s osloncem na svakodnevne dijelom ritualizirane kretnje suptilno dočarava emotivna i psihološka stanja likova, te dramskim i emotivnim krešendom u završnici, s učinkovitim izbjegavanjem eksplicitne tragike.

c/b, 102'