ULOGE:
Oksana Akinšina (Ljilja),
Artyom Bogucharski (Volođa),
Ljubov Agapova (Ljiljina majka),
Lilija Shinkaryova (teta Ana),
Elina Benenson (Nataša)

SCENARIJ:
Lukas Moodysson

FOTOGRAFIJA:
Ulf Brantĺs

GLAZBA:
Nathan Larson

MONTAŽA:
Michal Leszczylowski,
Oleg Morgunov,
Bernhard Winkler

Sadržaj:

Lilja je 16-godišnja ruska djevojka koja živi u krajnje oskudnim materijalnim uvjetima pošto ju je napustila majka radi navodnog boljeg života u Americi. Da ne bi skapala od gladi prisiljena je na prostituciju, a kad pomisli da je pored jedine srodne duše, 12-godišnjeg prijatelja Volođe, pronašla i ljubav u obličju privlačnog mladića Andreja, suočit će se s bezizlaznim užasom. Umjesto da joj nađe regularan posao u Švedskoj, kao što je obećao, Andrej je prodaje tamošnjem svodniku koji nemilosrdno eksploatira njene nježne godine, nasilno ju podvodeći svakom tko pristane platiti traženi iznos…

Nije čudno da se Lukas Moodysson prihvatio priče o traffickingu – trgovini ljudima, u ovom slučaju vrlo mladom, maloljetnom djevojkom. Švedski se autor proslavio debitantskim uratkom Fucking Åmål (kod nas je igrao i igra pod američki upitomljenim naslovom Pokaži mi ljubav), izdankom nekad popularnog europskog žanra tzv. omladinskih filmova, koji su se od hollywoodskih tinejđerskih uradaka razlikovali ne samo znatno skromnijim produkcijskim uvjetima, nego i redovnom dozom eksplicitne i naivno iskrene didaktičnosti kakva je u odnosu na američke teen-filmove, koji su moralnu pouku nerijetko tek reda radi kalemili na eskapističko tkivo, djelovala sasvim 'pionirski'. Moodysson je taj žanr u svom prvijencu presvukao oporom realističkom teksturom i garnirao ga do tad teško zamislivom temom – traumom tinejđerke iz provincijskog gradića koja je obilježena zbog lezbijske seksualne orijentacije. Očaj mlade junakinje vrlo je plastično oslikan, ali joj je naposljetku podarena završna radost kroz realizaciju obostrane naklonosti s najpopularnijom curom u školi. U sljedećem filmu Zajedno, Moodysson je spojem distanciranog dokumentarizma i toplog emocionalnog angažmana suptilno secirao složene odnose pripadnika ljevičarske komune sedamdesetih u Stockholmu, ponovno iskazavši poseban interes za djecu i mlade u pubertetskom razdoblju te iznova, nakon niza turobnih situacija, završivši film u optimističkom ugođaju. Lilja zauvijek tako je nastavila njegovu sklonost realističko-dokumentarističko-naturalističkom prosedeu i usredotočenost na mlade junake na ulazu u pubertet (Volođa) odnosno prvom iskoračenju iz njega (Lilja), ali ovog puta turobnost nema alternative, a užas egzistencije dosiže maksimalne razmjere, pri čemu se Liljin pad gradira kao svojevrsni silazak u pakao. Prvo je napušta majka skrbeći za vlastitu kožu, potom je izdaje najbolja prijateljica okrivljujući je za prostituciju kojoj se sama odala sugerirajući i Lilji da učini isto, sljedeći korak je krah iluzije o Andreju kao princu na bijelom konju i naposljetku slijedi spoznaja o potpunoj neučinkovitosti kršćanskih molitvi i slike anđela čuvara kojima se djetinje nevino utjecala u nadi da će joj donijeti bolje sutra. Na ovom svijetu, koji potpuno odgovara Hobbesovom ratu svih protiv sviju, anđeli su nemoćni nasuprot ljudske ravnodušnosti, okrutnosti, pokvarenosti i zloće, stoga je jedini izlaz za Lilju i Volođu da sami postanu anđelima kad već na njihovu pomoć ne mogu računati. No da bi to bilo moguće, moraju umrijeti. Da bi umrli moraju počiniti samoubojstvo, par excellence antikršćanski čin. Drugim riječima, da bi postali anđeli moraju napustiti kršćansku paradigmu, točnije onakvu kršćansku paradigmu kakva je kanonizirana u službenim doktrinama. Moodyssonova poruka više je nego jasna: kakav je ovo svijet kad je jedina mogućnost happy enda za moje junake, koji su još više-manje djeca, da se ubiju? Happy end Lilje zauvijek traje vrlo kratko, tek koju sekundu u kojoj vidimo Lilju i Volođu s krilima od bijelog perja kako se raduju, prekratko da bi njihova radost doista doprla do gledatelja i zasjenila tragediju kojoj su do tad svjedočili. Nema sumnje da je nemogućnost gledateljskog iskupljenja kroz završnu sreću protagonista upravo ono što je Moodysson želio.

Prononsirani ljevičar i borac za ljudska prava, posebno ona Palestinaca (suosnivač je Švedske filmske radionice za mir i slobodu u nezavisnoj Palestini, u čijoj je produkciji prošle godine surežirao dugometražni dokumentarac Teroristi: djeca koju su osudili o antiglobalističkim demonstracijama u Göteborgu), Moodysson zasigurno jest dotaknut i izvornim kršćanskim natruhama, na koje se uostalom i pozivao govoreći o Lilji zauvijek. Liljino odbacivanje omiljene slike anđela čuvara stoga se doima ne kao raskid s kršćanskim nadahnućem, nego kao kritika Crkve i njezina zanemarivanja socijalnog nauka iz kojeg je iznikla i zahvaljujući kojem je uopće i izvela religijsku revoluciju u prvim stoljećima nakon Krista. Crkva je osvojila moć i onda prestala misliti na čovjeka, jedna je od poruka koje se mogu iščitati iz Moodyssonova filma. Istovremeno taj je film žestoka kritika neoliberalnog kapitalizma koji je ljudima sputanima rigidnošću komunističkih režima nudio sliku raja, čiji im se sadržaj naposljetku razotkrio tako poraznim. Zapravo, kao što kroz motiv devastirane sovjetske podmorničke baze Moodysson implicitno podcrtava, socijalistička oskudica danas se, u odnosu na bijedu divljeg kapitalizma, doima kao izgubljeni raj koji izaziva nostalgičnu čežnju. Također, Lilja zauvijek jasno pokazuje kako je seks i dalje najbolja roba s kojom ženski spol/rod može trgovati. Paralela između Lilje i Britney Spears nije slučajna – nimfetna Britney samosvjesno i na 'otmjen' način prodaje, šire uzevši, ono što su od Lilje silom uzimali, jednako kao što nimfetni ruski pop-duo Tatoo, čiji hit svira u pozadini nekih prizora, samosvjesno prodaje svoje navodno lezbijstvo. Izložena visokoerotiziranom svijetu današnjice u kojem su žene još uvijek češće objekti nego subjekti erotske estetizacije i čežnje, koliko god u toj stvari pozicije subjekta i objekta bile nestalne, Lilja i nije mogla poželjeti drugo doli da postane samosvjesna i neovisna prodavačica vlastita erosa. To je dakako legitiman, nimalo zazoran izbor do čijeg je ostvarenja, međutim, djevojkama njezina socijalna backgrounda put znatno teži.

Lilja zauvijek bila je nominirana za Europsku filmsku nagradu u kategorijama najboljeg europskog filma i europske glumice (Oksana Akinšina), te za prestižnu američku nezavisnu nagradu Nezavisni duh u kategoriji najboljeg stranog filma.

boja, 109'