Lola Montès
igrani, biografski, romantična drama, Francuska, Zapadna Njemačka, 1955
REŽIJA: Max Ophüls
ULOGE:
Martine Carol (Lola Montes),
Peter Ustinov (vođa cirkusa),
Anton Walbrook (Ludwig I,
Kralj Bavarske),
Henri Guisol (konjanik Maurice),
Lise Delamare (gđa. Craigie,
Lolina majka),
Paulette Dubost (Josephine,
sluškinja)
SCENARIJ:
Max Ophüls (prema romanu Jacquesa Laurenta)
FOTOGRAFIJA:
Christian Matras
GLAZBA:
Georges Auric
MONTAŽA:
Madeleine Gug
Sadržaj:
Nakon što voditelj programa u cirkusu publici predstavi Lolu Montès, glasovitu irsku plesačicu i kurtizanu iz 19. stoljeća, članovi cirkuske trupe njezin život počnu ilustrirati kroz pantomimu, izvođenje akrobatskih točaka te kroz prizore s pjesmom i plesom. Dok se Lola kroz retrospektivne segmente prisjeća svog života, doznaje se da je ona kao mlada djevojka odbila ući u dogovoreni brak, te je pobjegla i završila u nesretnom braku s poručnikom Thomasom Jamesom. Nakon nekog vremena upustila se u ljubavne veze sa slavnim skladateljem Franzom Lisztom i jednim studentom, ali i s bavarskim kraljem Ludvigom I. Naposljetku je dočekala i izbijanje revolucije, zbog koje je bila prisiljena pobjeći iz Bavarske, da bi se na kraju prometnula u veliku cirkusku atrakciju.
Realizirana u suprodukciji Francuske i Zapadne Njemačke, biografska romantična drama scenarista i redatelja Maxa Ophülsa (Pismo nepoznate žene, Trenutak lakomislenosti, Vrtuljak) izuzetno je uspjela adaptacija romana La Vie Extraordinaire de Lola Montès (Izuzetan život Lole Montès) francuskog književnika Jacquesa Laurenta Célyja (Lucrezia Borgia Christiana-Jaquea, Manon 70, Žene i doks Bitka za Francusku Jeana Aurela), plodnog pisca povijesnih romana, esejista i scenarista koji je objavljivao pod pseudonimom Cécil Saint-Laurent. Posljednji Ophülsov film (umro je dvije godine kasnije) prvo je ostvarenje koje je snimio nakon povratka u domovinu, poslije višegodišnjeg izgnanstva tijekom Drugog svjetskog rata i okupacije Francuske. Ujedno je riječ i o prvom njegovom filmu u boji te jednom od prvih važnijih europskih filmova realiziranih u tehnici sinemaskopa. Djelo koje je u vrijeme premijere doživjelo neuspjeh, na što su producenti odgovorili njegovim skraćivanjem i odlukom da umjesto korištenja flashbackova pribjegnu retrospektivnom kronološkom prikazu događaja, odlikuju vrlo efektan nadrealni i fantastično-groteskni ugođaj, suptilno predočavanje osamljenosti i neprirodnosti uloge protagonistice kao cirkuskog eksponata, vješto kontrastiranje njezine dinamične prošlosti i statične sadašnjosti te očekivano raskošno ambijentiranje zbivanja. Autor se u kontekstu, s osloncem na impresivno stiliziranu ekspresivnost, na alegoričan način bavi moralnom dekadencijom, nestalnošću kratkog zadovoljstva u odnosu na stalnost dugotrajnog intimnog nezadovoljstva te pravilima društvenih odnosa i načinima stjecanja slave. Obilježja i ovog njegova filma su duge i nenametljive vožnje kamere te panoramski prikazi, koje vješto križa sa svježim i inovativnim korištenjem bolje i sinemaskopa, kao i dojmljiva kompozicija krupnih planova uz korištenje čitavog okvira kadra. Iako je film doživio neuspjeh i kod publike i prvotno kod kritike, njegovom su avangardnošću bili oduševljeni redatelji Jacques Becker, Jean Cocteau, Roberto Rossellini, Jacques Tati, Christian-Jaque i Pierre Kast, koji su o značaju djela objavili i manifest. Naslovnu ulogu tumači izuzetno raspoložena Martine Carol (Ljubavnici iz Verone Andréa Cayattea, Madame du Barry i Nana Christiana-Jaquea, Put oko svijeta za 80 dana Michaela Andersona, Deset sekundi do pakla Roberta Aldricha), a njezini su partneri dvostruki oskarovac Peter Ustinov (Quo Vadis, Spartak, Topkapi), čest suradnik Michaela Powella i Emerica Pressburgera Anton Walbrook (Plinsko svjetlo, 49. paralela, Život i smrt pukovnika Blimpa) te sjajni karakterni glumac Oskar Werner (Jules i Jim, Brod luđaka Stanleyja Kramera, Fahrenheit 451).
c/b, 116'