ULOGE:
James Caan (Frank),
Tuesday Weld (Jessie),
Willie Nelson (Okla),
Jim Belushi (Barry),
Robert Prosky (Leo),
Tom Signorelli (Attaglia)

SCENARIJ:
Michael Mann (prema romanu Franka Hohimera)

FOTOGRAFIJA:
Donald E. Thorin

GLAZBA:
Tangerine Dream

MONTAŽA:
Dov Hoenig

Sadržaj:

Frank je vrhunski profesionalac u sferi obijanja sefova. Proveo je mnoge godine iza zatvorskih rešetaka, a sada posjeduje restoran i bavi se prodajom automobila, što su mu paravani za kriminalne aktivnosti. Njegov je plan obaviti posljednji veliki posao krađe dijamanata za jednog od šefova chicaške mafije, a onda se prepustiti mirnom i legalnom životu sa suprugom Jessie i vlastitom obiteljskom kućom. No mafijaš koji je od njega naručio veliku pljačku dijamanata ima s njim druge planove…

Dvije godine nakon dugometražnog igranog debija Jerihonska milja, rađenog za televiziju, Michael Mann u svojoj je 38. godini napokon dobio priliku režirati dugi igrani kino film. Iskustvo rada na Jerihonskoj milji, koje je uključivalo snimanje na autentičnim lokacijama u državnom zatvoru Folsom i angažiranje stvarnih zatočenika kao statista i glumaca, uvjerilo je Manna da se u svom radu treba oslanjati na ozbiljno istraživanje izabrane filmske teme i doprinos stvarnih 'majstora zanata' u realizaciji dotične teme. To je prakticirao u kino debiju Lopov i većini kasnijih filmova. Iskustvo sa zatočenicima iz Folsoma pomoglo mu je shvatiti psihičko stanje ljudi nakon odslužene dugogodišnje kazne, kao što je slučaj s protagonistom Lopova, a osim toga je kao savjetnike na filmu angažirao stvarne obijače sefova kako bi prizori obijanja bili što uvjerljiviji. Također, tražio je od glavnog glumca, tada još uvijek velike zvijezde, premda na jasnom zalazu, Jamesa Caana (Kum, Rollerball), da istražuje svoj lik, što je uključivalo i razgovore sa stvarnim kriminalcima. Mannov debi smjesta je prepoznat kao vrijedno ostvarenje vrlo opipljive atmosfere, isticana je rafiniranost njegova vizualnog stila, posebno u noćnim scenama u kojima je maestralno koristio igru svjetla i sjene za stvaranje tjeskobnog ugođaja koji, kao i u kasnijim njegovim radovima, nikad nije samo žanrovske funkcionalnosti nego sugestivno svjedoči o tjeskobi egzistencije. Takvoj atmosferi doprinos je dao i znameniti njemački elektronički sastav Tangerine Dream, koji je skladao originalnu glazbu za film. Slavni kritičar Roger Ebert Lopova, koji je premijerno prikazan u glavnom programu festivala u Cannesu, smatrao je jednim od najinteligentnijih trilera koje je ikad vidio, prigovarajući tek nedovoljno razrađenu epizodnu ulogu slavnog country kantautora Willieja Nelsona. James Caan za ulogu Franka izjavio je da je najbolja u njegovoj karijeri, iako mu je taj lik osobno bio dalek i stoga izuzetno zahtjevan za utjelovljenje, a odlična partnerica bila mu je Tuesday Weld (Bilo jednom u Americi) – višeminutna scena njihova razgovora drži se antologijskim primjerom dijaloške glume. Dok je kritika Lopova odmah prihvatila kao izniman rad nesvakidašnje darovitog debitanta, publika mu nije bila sklona, no danas film i među relativno širim gledateljstvom uživa kultni status.

boja, 123'