ULOGE:
Ruth Negga (Mildred),
Joel Edgerton (Richard),
Will Dalton (Virgil),
Terri Abney (Garnet),
Alano Miller (Raymond),
Chris Greene (Percy)

SCENARIJ:
Jeff Nichols

FOTOGRAFIJA:
Adam Stone

GLAZBA:
David Wingo

MONTAŽA:
Julie Monroe

Sadržaj:

Američka savezna država Virginia, potkraj 1950-ih. Richard Loving, bijeli građevinski radnik u okrugu Caroline u Virginiji, zaljubljuje se u lokalnu obiteljsku prijateljicu crne rase, Mildred Jeter. Njih dvoje započnu vezu, a nakon što Mildred otkrije da je trudna, odluče se vjenčati. Znajući da su međurasni brakovi zabranjeni u Virginiji, odlaze u Washington, D.C., kako bi se tamo vjenčali. Te 1958. Richard započne izgradnju obiteljske kuće za sebe, Mildred i njihovu planiranu djecu, manje od milje udaljenu od njezine obiteljske kuće, gdje trenutno žive. Ubrzo nakon toga šerifovi zamjenici upadaju u Mildredin dom i uhite Lovingove. Kad im Richard pokaže vjenčani list, šerif Brooks mu kratko kaže da on nema valjanosti u Virginiji te ih oboje odvede u zatvor…

Nakon velikog uspjeha svog drugog filma U zaklon, a onda i znatnog odjeka trećeg, Mud, Jeff Nichols postao je jedan od vodećih autora američke nezavisne kinematografije početkom drugog desetljeća 21. stoljeća. Kad je ugledni i slavni britanski glumac Colin Firth odlučio producirati igrani film o bračnom paru Richardu i Mildred Loving, inspiriran dokumentarcem koji je o njima i njihovom slučaju 2011. režirala Nancy Buirski, ponudio je projekt upravo Jeffu Nicholsu, koji ga je, nakon što je također pogledao Buirskin dokumentarac The Loving Story, prihvatio. Bračni par Loving znamenit je u povijesti pokreta za građanska prava u Sjedinjenim Državama po tome što je svoj slučaj doveo do Vrhovnog suda, koji je 1967., gotovo deset godina nakon što su se vjenčali, presudio da je zakon o zabrani međurasnih parova protuustavan, čime je srušio ne samo dotični zakon u državi Virginiji, nego srodne, sramotno rasističke zakone koji su u to doba bili na snazi u još petnaestak američkih saveznih država. Nicholsov film, kao i dokumentarac na kojem se temelji, u naslovu sadrži igru riječi: prezime Loving odnosi se na ljubav odnosno ljubljenje u smislu voljenja; doslovno prevedeno značio bi 'ljubeći', ili, kako su se naši prevoditelji odlučili – 's ljubavlju'. Film je, sukladno svojoj prevažnoj temi, koja nas podsjeća da je samoproklamirana predvodnica 'slobodnog svijeta', Amerika, do prije samo pola stoljeća uzgajala i provodila najmračnije protuslobodarstvo, uključujući najintimnije područje (antislobodarstvo kakvo je u prokazanim zatiračima slobode poput socijalističkih zemalja bilo odavno nezamislivo), naišao na odličan prijem. Premijeru je imao u glavnom programu festivala u Cannesu gdje je dočekan ovacijama, no znakovito je da mu žiri nije udijelio nijednu nagradu. Slično se ponovilo i kasnije – u moru raznih nominacija koje je film dobio, samo je mali broj potvrđen. Nije to ni tako čudno, jer duboko humanistička tema i hvalevrijedan angažman nisu mogli sakriti činjenicu da je riječ o ponešto monotonom, dramaturški pravocrtnom uratku. No ono što je nesporno jesu dojmljiv produkcijski dizajn i fotografija, te solidni glumački nastupi Joela Edgertona i Ruth Negga u glavnim ulogama. Negga je bila nominirana za Oscara za glumicu u glavnoj ulozi, dok su oboje, ona i Edgerton, bili nominirani za Zlatni globus. Kao zbiljsku zanimljivost spomenimo i to da je stvarna Mildred Loving, iako percipirana kao crnkinja, odnosno od uspostave politički korektne terminologije – Afroamerikanka, zapravo, prema vlastitim riječima, bila jednakim dijelom Afroamerikanka i Indijanka (politički korektno – Native American, što bi se mogli prevesti kao Domorodačka ili Urođenička Amerikanka), a da se je osobno uvijek smatrala Indijankom, to jest Nativnom Amerikankom.

boja, 123'