ULOGE:
John C. Reilly (Jim Kurring),
Philip Seymour Hoffman (Phil Parma),
Julianne Moore (Linda Partridge),
Tom Cruise (Frank T.J. Mackey),
Jeremy Blackman (Stanley Spector)

SCENARIJ:
Paul Thomas Anderson

FOTOGRAFIJA:
Robert Elswit

GLAZBA:
Jon Brion

MONTAŽA:
Dylan Tichenor

Sadržaj:

San Fernando Valley, Los Angeles. Policajca Jima Kurringa pozivaju da provjeri stanje u kući žene zvane Marcie, jer je u njoj prijavljena čudna buka. Jim u Marcienom ormaru pronalazi tijelo, a dječak Dixon ponudi mu pomoć odrepavši nekoliko rima u kojima se navodno nalazi rješenje misterije. Jim mu ne povjeruje, misleći da je sve to samo šala. Bivši televizijski producent Earl Patridge u terminalnoj je fazi karcinomske bolesti, a njeguje ga bolničar Phil Parma. Earlova mnogo mlađa supruga skuplja recepte za jaku dozu tekućeg morfija da mu ublaži bol. Earl zatraži od Phila da pronađe njegova sina Franka Mackieja, s kojim je izgubio svaki kontakt. Mackie je voditelj tečaja samopomoći za muškarce koje poučava kako će navesti žene na seks. Claudiju Wilson posjećuje otac Willy Gator, voditelj popularnog kviza, želeći joj reći da boluje od karcinoma, no ona se razbjesni i istjera ga iz kuće. Stanley Spector, jedan od natjecatelja dječjeg kviza Što klinci znaju?, stiže u studio sa svojim bezobzirnim ocem Rickom kojeg zanima samo novac koji njegov sin može osvojiti…

Nakon velikog kritičarskog i gledateljskog uspjeha Kralja pornića, jedna od tadašnjih vodećih nezavisnih filmskih kuća, New Line Cinema, dala je Paulu Thomasu Andersonu odriješene ruke za njegov sljedeći projekt, garantirajući mu potpunu umjetničku slobodu. Anderson je u vrijeme kad je počeo pisati scenarij intenzivno slušao pjesme kantautorice Aimee Mann, koje su mu poslužile kao inspiracija. Isprva je planirao produkcijski ne toliko zahtjevan intimistički film, no kako se scenarij razvijao, tako je rastao broj likova i narativnih linija, pa je od mnoštva intimnih priča sklopio spektakularnu, moglo bi se reći čak pomalo opernu epsku strukturu doista fascinantnog zamaha i s jednom od najoriginalnijih i najzačudnijih završnica u proteklih četvrt stoljeća svjetske kinematografije. Među središnjim tematskim interesima filma bili su bavljenje usamljenošću, egzistencijalnom prazninom, pokajanjem i opraštanjem. U velikoj i impresivnoj glumačkoj postavi najveće iznenađenje izazvao je Tom Cruis, polučivši možda i ulogu karijere u kvalitativnom smislu, što je malo tko očekivao. Film je vrlo dobro prošao kod publike, a veći dio kritike snažno ga je podržao, premda je bilo stanovitih prigovora u vezi pretencioznosti, no malo tko je osporavao iznimnost Andersonove vizije i veličanstvenost izvedbe. Magnolija je na Berlinskom festivalu dobila Zlatnog medvjeda za najbolji film, nominirana je za Oscare za najbolji izvorni scenarij, sporednu mušku ulogu (Cruise) i izvornu pjesmu (Aimee Mann za Save Me), Tom Cruise nagrađen je Zlatnim globusom za najbolju mušku sporednu ulogu, dok je Aimee Mann ostala je na nominaciju za najbolju izvornu pjesmu, a na festivalu u San Sebastianu federacija međunarodnih kritičara FIPRESCI Andersonu je dodijelila svoju nagradu za film godine.

boja, 188'