ULOGE:
Emilija Stojkovska (Bea),
Milijana Bogdanoska (Kjara),
Dime Ilijev (narednik Janeski),
Marina Pankova (gđa. Matilda),
Goran Trifunovski (Zoki),
Aleksandra Girovska (Fibi)

SCENARIJ:
Milčo Mančevski

FOTOGRAFIJA:
Vladimir Samoilovski

GLAZBA:
Igor Vasilev Novogradska

MONTAŽA:
Žaklina Stojcevska

Sadržaj:

Omnibus od jednog igranog, jednog igrano-dokumentarnog i jednog dokumentarnog filma. Prvi film je igrani i prati 9-godišnje djevojčice Beu i Kjaru koje odluče jednog čovjeka kao ekshibicionista prijaviti policiji, iako dotičnog nikad nisu vidjele na djelu, već su samo čule da se odjeven u baloner kreće u blizini škole i da se ´pokazuje´ djevojčicama. U drugoj priči dokumentaristi Ana, Simon i Kole stižu u zabačeni predio makedonske regije Mariovo, s ciljem snimanja etničkog dokumentarca o napuštenim selima, da bi gledateljima prikazali kako se nekad živjelo. Posljednji stanovnici jednog sela su Djed i Baka, brat i sestra koji godinama ne razgovaraju, a dok Djed odbija govoriti pred kamerom, Baka će započeti priču o jednom vremenu i običajima koji nestaju s društvenim promjenama. Treći film je dokumentarni, a tematizira slučaj makedonskog novinara i serijskog ubojice Vlade Taneskog, koji je oteo, silovao i ubio nekoliko sredovječnih žena, redom majki, da bi o svojim zlodjelima sam izvještavao.

Makedonskog producenta, scenarista i redatelja Milča Mančevskog prema vlastitim riječima zanima priroda pripovijedanja filmskih priča u svim varijacijama i permutacijama, odnosno priroda filmske naracije i poigravanje istom, baš kao i filmskim rodovima te tretiranjem stvarnosti na filmu. Triptih Majke u tom je kontekstu koncipiran kao omnibus u kojem je prva priča čista fikcija, druga križanac fikcije i dokumentarizma a treća čisti dokumentarac o u svjetskim razmjerima zloglasnom silovatelju i jedinom registriranom makedonskom serijskom ubojici Vladi Taneskom, novinaru i pristojnom susjedu iz Kičeva čije su žrtve bile sredovječne žene-majke te koji je sam izvještavao o svojim nedjelima. Želeći naglasiti bizarnost i okrutnost stvarnosti u odnosu prema bilo kakvoj fikciji, Mančevski efektno inicijalnu fikciju gradira do završnog dokumentarizma, a cjelinu originalnog izvedbenog prosedea odlikuju i sigurna i sugestivna režija, spretno baratanje žanrovima, kreiranje začudnih i dojmljivih priča te izražena kritika društvenog sustava čija su obilježja nefunkcionalna policija i neučinkovito pravosuđe, a u kojem građani žive u nesigurnosti i strahu.

boja, 123'