ULOGE:
Joséphine Sanz (Nelly),
Gabrielle Sanz (Marion),
Nina Meurisse (majka),
Stéphane Varupenne (otac),
Margot Abascal (baka)

SCENARIJ:
Céline Sciamma

FOTOGRAFIJA:
Claire Mathon

MONTAŽA:
Julien Lacheray

Sadržaj:

Nakon smrti voljene bake osmogodišnja Nelly s roditeljima stiže u bakinu kuću koja je i majčin dom iz djetinjstva. Nelly je o kući mnogo slušala, jer je u njoj majka Marion odrasla, a u okolnoj šumi je gradila kućicu od granja o kojoj je često pričala. Dok boravi u kući i u šumi, Nelly jednog dana upozna djevojčicu također imena Marion, klinku svoje dobi koja baš kao i njezina majka u igri podiže kućicu od granja. Dvije djevojčice brzo će se sprijateljiti, a kad Nelly odluči Marion otpratiti do njezine kuće zaključit će da ta kuća izgleda identično kao i njezina. Nelly je bistra klinka te će na temelju Marionina ponašanja i njezinih riječi dosta brzo shvatiti tko je njezina nova prijateljica i kako stvari zapravo stoje. Štoviše, zahvaljujući tom poznanstvu Nelly će ne samo lakše podnijeti bakinu smrt, nego i prihvatiti zdravstveno stanje svoje invalidne majke.

Godine 2021. prikazana u konkurenciji festivala u Berlinu te iste godine nominirana za najprestižniju britansku filmsku nagradu BAFTA u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja, intrigantna drama s elementima fantastike koja je nagrađena i na festivalima u San Sebastíanu i Mar del Plati, još je jedno prepoznatljivo ostvarenje scenaristice i redateljice Céline Sciamma. Autorica vrlo vješto i nenametljivo realistični i melodramski segment priče prepleće s onim fantastičnim, pri čemu se u potonjem postupno otkriva način na koji su povezane protagonistica i njezina vršnjakinja Marion, način na koji u određenoj mjeri ukazuje naslov filma. Mala mama je dominantno pa i gotovo isključivo film stanja, a ne zbivanja. U kontekstu autoričina dosadašnjeg opusa kao i tematskih i idejnih preokupacija Nelly je još jedna za svoje godine vrlo bistra i zrela djevojčica. Nelly i Marion međusobno itekako sliče, što i ne čudi s obzirom da ih glume sestre Joséphine i Gabrielle Sanz koje su možda i blizanke, a zahvaljujući toj sličnosti i gledatelj ponekad posumnja u identitete djevojčica, u smislu da u nekim scenama ne zna koju od njih gleda. Time su autoričino omiljeno pitanje identiteta kao i generacijska igra dodatno i prilično efektno naglašene. Djelo se skladno uklapa u opus Céline Sciamma, filmašice izrazito posvećene ženskim temama i pričama te fokusirane na mlade djevojke i kompleksne prikaze njihovih intimnih drama. Pritom se ona bavi i krizom identiteta, ponajviše rodnog kao primjerice u izvrsnom filmu Dečka, ali i spolnog kakav je slučaj u Portretu djevojke u plamenu, kao i socijalnim okolnostima koje okružuju protagonistice, od očekivanja okoline preko pokoravanja obiteljskoj stezi i društvenim normama, te suprotstavljanja toj stezi i normama, do konkretnih obiteljskih okolnosti i borbi za samopotvrđivanje te manje ili veće ´oslobođenje´ od opresije. Sciamma uvijek prilično vješto izbjegava klišeje u osnovi jednostavnih priča koje pripovijeda, a ujedno je riječ o feministički jasno usmjerenoj autorici koja je u pravilu posvećena LGBTQ tematici. Riječ je o vizualno vrlo dojmljivom filmu u kojem je svaki kadar precizno i izuzetno skladno komponiran, koji imponira ambijentacijom i ugođajnošću zbivanja, te koji prilično suptilno, bez jakih gesta i izraženije verbalnosti, predočava emocije likova i njihova psihička stanja, bez imalo patetike i oslanjanja na opća mjesta.

boja, 73′