ULOGE:
Elliott Gould (Alfred Chamberlain),
Marcia Rodd (Patsy Newquist),
Vincent Gardenia (Carol Newquist),
Elizabeth Wilson (Marge Newquist),
Jon Korkes (Kenny Newquist),
Donald Sutherland (velečasni Dupas),
Alan Arkin (poručnik)

SCENARIJ:
Jules Feiffer (prema vlastitoj drami)

FOTOGRAFIJA:
Gordon Willis

GLAZBA:
Fred Kaz

MONTAŽA:
Howard Kuperman

Sadržaj:

New York početkom 70-ih godina prošlog stoljeća grad je u kojem caruje ulični kriminal, a dok se građani suočavaju s nestancima električne energije, bukom i opscenim telefonskim pozivima, policija ima pune ruke posla s neriješenim slučajevima ubojstava. Jedna od onih koji se pokušavaju snaći u takvoj svakodnevici je mlada Patsy, djevojka koja unatoč svemu bira optimizam i koja kroz život ide s osmijehom na licu. Kad jednom ugleda kako bespomoćnog muškarca na ulici napada skupina nasilnika, Patsy se odluči umiješati, da joj napadnuti nakon svega ne bi ni zahvalio. Žrtva je Alfred Chamberlain, fotograf koji je na njezino iznenađenje posve emotivno hladan, jer praktički ne osjeća ni zadovoljstvo ni bol, te je bio spreman dopustiti napadačima da ga tuku dok se ne umore. U odnosima s muškarcima Patsy je uglavnom submisivna, no s Alfredom je drugačije, jer je on miran, šutljiv i gotovo katatoničan momak. Kad shvati da se u njega zaljubila, Patsy odluči Alfreda predstaviti svojoj ekscentričnoj obitelji, što neće biti nimalo jednostavno. Sve će se dodatno zakomplicirati kad Patsy i Alfred njezinoj obitelji objave da se planiraju vjenčati te kad njihovo vjenčanje krene neočekivanim smjerom.

Cijenjeni karakterni glumac Alan Arkin, koji je od četiri nominacije za Oscara 2006. godine potvrdio onu za najbolju sporednu ulogu u filmu ceste Mala miss Amerike, te koji je tijekom karijere duže od pola stoljeća ovjenčan i Zlatnim globusom i nagradom BAFTA, kao redatelj je u dugom metru debitirao crnohumornom satiričnom komedijom Mala ubojstva iz 1971. godine. Ostvarenje temeljeno na istoimenom kazališnom komadu Julesa Feiffera, američkog autora stripova, pisca i dramatičara kojeg krasi titula najčitanijeg američkog satiričara, baš kao i dramski predložak dijelom je nadahnuto eksplozijom nasilja i kriminala u SAD-u tijekom 60-ih godina, a prema riječima samog autora dijelom i ubojstvom Johna F. Kennedyja, kako ga Feiffer naziva „prvog glumca u Bijeloj kući”. Atentat na Kennedyja užasnuo je Ameriku, a kad je ubrzo ubijen i Lee Harvey Oswald pisac je zaključio da je američkim društvom zavladalo ludilo. Dramski tekst Mala ubojstva izvorno je objavljen kao roman, no Feiffer njime nije bio zadovoljan te ga je nakon godina izmjena i dotjerivanja naposljetku preinačio u kazališni komad koji je premijerno izveden na Broadwayju 1967. godine. Kad je ugledni glumac Elliot Gould 1969. s Jackom Brodskym utemeljio vlastitu producentsku tvrtku, uz roman The Assistant Bernarda Malamuda, kojeg će tek 1997. ekranizirati Daniel Petrie, odlučio je adaptirati upravo Mala ubojstva, a njegov prvi izbor za redatelja bio je Jean-Luc Godard, koji je na koncu odustao nezadovoljan prvotnim scenarijem koji su napisali Robert Benton i David Newman. Naposljetku je u redateljski stolac sjeo Alan Arkin, koji je komad prethodno postavio i na kazališnim daskama, a konačni rezultat je inteligentno i duhovito djelo brzog ritma i efektno pomaknutih karaktera koje izuzetno raspoloženo tumači kompletna glumačka postava u kojoj su i Donald Sutherland, Doris Roberts te sam redatelj.

boja, 108'