ULOGE:
Monica Bellucci,
Giuseppe Sulfaro,
Luciano Federico,
Matilde Piana,
Pietro Notarianni,
Gaetano Aronica,
Gilberto Idonea,
Angelo Pellegrino,
Gabriella Di Luzio

SCENARIJ:
Giuseppe Tornatore

FOTOGRAFIJA:
Lajos Koltai

GLAZBA:
Ennio Morricone

MONTAŽA:
Massimo Quaglia

SCENOGRAFIJA:
Bruno Cesari

KOSTIMI:
Maurizio Millenotti

Sadržaj:

Godina je 1940 i Italija se upravo pridružila Silama Osovine. Trineastogodišnji Renato odrasta u malom sicilijanskom gradiću gdje postaje opsjednut lokalnom ljepoticom Malènom. Opsesiju s njime dijele i ostali mještani. Kada Malenin muž nestane za vrijeme borbe protiv Britanaca u Africi, ona postaje meta otvorene požude muškaraca i ljubomore žena koje je vide kao prijetnju. Kako rat traje, Malènina sudbina se komplicira.
 

Još po svom izlasku Malèna je među publikom i kritičarima izazvala podijeljene reakcije. Snimljena 2000., ova drama o odrastanju posredovana kroz naivne oči zaluđenog tinejdžera, očekivana je kao novi Cinema Paradiso. No umjesto nostalgične posvete slavnoj talijanskoj prošlosti, Tornatore je iskoristio kodove romantične drame, komedije i melodrame kako bi snimio film o malomještanskoj okrutnosti, objektivizaciji i dehumanizaciji, reflektirajući u intimnoj priči o odrastanju i seksualnom sazrijevanju elemente mehanizama fašizacije jednog društva.

Snimljen prema priči i scenariju Luciana Vincenzonija (Za dolar više, Dobar, loš zao), poznatog po scenarijima spaghetti vesterna, Malèna nije film o ljubavi niti romantična drama. Njezina najjača strana nalazi se u načinu na koji gledatelja lukavo navlači da zauzme položaj i perspektivu koje svojim filmom kritizira. Odabir karizmatične zvijezde Monice Belucci pritom nije slučajan, jer od samog početka Renatova zanesenost lijepom susjedom gledateljima je većinom samorazumljiva. Njegova “ljubav” čini se bezopasnom, riječ je o dječaku koji tek otkriva svoju seksualnost, dok okrutnost leži potpuno na strani odraslih i njihovih sebičnih, konzervativnih motivacija.

Pomognute glazbom Ennija Morriconea, konvencije žanrova romanse, komedije i erotike uljuljkavaju publiku u gotovo nekritički način gledanja pri čemu i sami postajemo sudionici Malenine objektifikacije, dok njezina suzbijeno ekspresivna gluma (koju su joj mnogi zamjerili) doprinosi zatvorenosti njezina lika koji do kraja ostaje predmet promatranja i djelomična enigma.

Tu su i humoristični prizori sanjarenja u kojima Renato zamišlja sebe i Malenu kao romantične junake brojnih filmskih klasika. Konačni sraz humora “benigne” objektifikacije i šokantne eskalacije nasilja time je snažniji, prisiljavajući nas da se suočimo s vlastitom ulogom u cijelom procesu. Film je za svoju američku i britansku distribuciju bio značajno cenzuriran, a u sklopu programa filmova Ennija Morriconea prikazujemo originalnu verziju od 108 minuta.

Autorica komentara: Valentina Lisak

boja, 108'