FOTOGRAFIJA:
Mindaugas Galkus

MONTAŽA:
Dounia Sichov

Sadržaj:

S početkom ruske invazije, litavski redatelj Kvedaravičius vraća se u Mariupolj gdje je prije šest godina dokumentirao živote ljudi čija je svakodnevnica već tada bila na rubu oružanog sukoba. Početkom travnja, dok je pokušavao napustiti okupirani grad i pomoći u evakuaciji nekolicine žena i djece, ruska vojska ga je zarobila i ubila u dobi od 45 godina. Njegova zaručnica, Hanna Bilobrova, uspjela je izbjeći istu sudbinu te je njegovo tijelo i kameru kojom je snimao ukrajinske civile (skrivajući se i sam s njima u crkvi) vratila u Litvu. U čast njegovoj viziji, sačuvani materijal montirala je u suradnji s Dounijom Sichov, montažerkom koja je s Kvedaravičiusom radila na inicijalnom filmu iz 2016. Na taj način formirale su filmski ekvivalent dnevnika njegovih posljednjih dana, čija stilizacija odgovara grubosti s kojom su iz njega istrgane stranice. Nema glazbe, nema suvisle priče, zvučni pejzaž čine eksplozije i topovske pucnjave; kadrovi su dugi, smjenjuju se ruševine i ljudi koji puše i čekaju, ni sami ne znajući što. 

Nagrade i festivali: Posebno priznanje, Cannes Film Festival 2022.; Nominacija za najbolji europski dokumentarni film, European Film Awards 2022. 

Titlovi: hrvatski, engleski 

boja, 112′