ULOGE:
Aleksandar Gavrić,
Ljuba Tadić,
Nikola Jovanović,
Vladimir Popović,
Husein Čokić,
Branko Pleša

SCENARIJ:
Arsen Diklić,
Živorad 'Žika' Mitrović

FOTOGRAFIJA:
Milorad Marković

GLAZBA:
Vasilije Mokranjac

MONTAŽA:
Katarina Stojanović

KOSTIMI:
Danka Pavlović

Sadržaj:

Nakon što je 1912. i 1913. ratovala s Turskom i Bugarskom te bila iscrpljena tim ratovima, Srbija je 1914. pred novim ratnim sukobom, onim s moćnom Austro-Ugarskom. Srpske vlasti provode opću mobilizaciju, a jedan od onih koji žele u rat je i Velimir Hadživuković zvani Veca, mladi izdanak bogate i utjecajne bankarske obitelji. Njegova je jedinica artiljerijska, ali kao i uvijek do tad, njegovi ga žele izvući i rasporediti na neko manje opasno mjesto, što on odbija. Tako naposljetku završi u artiljerijskoj bateriji u Aranđelovcu, kojom komandira njegov stariji rođak i autoritet, kapetan Kosta Hadživuković zvan Bata Kole.

U jedinici su i strogi narednik kojem je obitelj ostala u Šapcu već zauzetom od neprijateljske vojske, potom kockar i lezilebović Petrović, pa kaplar Janićije, potporučnik Miloje, kuhar Trajko i drugi. Artiljerijska baterija dio je veće vojne formacije čije su starješine major Kursula i pukovnik Lukić, dok je glavni zapovjednik srpske vojske vojvoda Stepa koji je uvjeren da će austro-ugarske snage u Srbiju pokušati provaliti preko Save. Major Kursula ima drugačije mišljenje, da će udar doći tamo gdje ga najmanje očekuju – preko Drine…
 

Povodom jubilarne pedesete godišnjice prve velike bitke u Prvom svjetskom ratu, one na planini Cer koju je srpska vojska dobila nad moćnim neprijateljem, snimljen je Marš na Drinu čija je režija povjerena najistaknutijem dotadašnjem autoru ratno-akcijskih filmova u Jugoslaviji, Žiki Mitroviću. Mitrovićev najpopularniji film bio je veliki hit Kapetan Leši, nazivan partizanskim vesternom, a godinu prije Marša na Drini ogledao se i u povijesnoj inačici ratnog žanra, Nevesinjskoj pušci koja je tematizirala antiturski ustanak u Hercegovini u drugoj polovici 19. stoljeća. Tako da je smatran najpouzdanijim izborom, a kao koscenarist pridružen mu je također ugledni Arsen Diklić, prethodno afirmiran naslovima poput Ne okreći se sine i Radopolje.

Mitrović i Diklić najbolji su posao uradili u prvom dijelu filma kroz profiliranje niza izražajnih likova različitog klasnog backgrounda i individualnih priroda, dok su akcijske ratne scene tehnički pomalo nevješto režirane (uporaba pirotehničkih sredstva prilično je naivna). S vremenom će jugoslavenska kinematografija te nedostatke svladati pa će filmovi poput Bitke na Neretvi ili Sutjeske, pa i same Mitrovićeve Užičke republike, biti u tom smislu znatno uvjerljiviji. Od glumačkih nastupa najviše se pamti legendarni Ljuba Tadić kao major Kursula, koji je u ključnoj sceni, mimo scenarija, ubacio psovku, i navodno je to prva psovka ikad izgovorena u jugoslavenskom filmu, ali i šire. Tadić je za svoj nastup nagrađen Zlatnom arenom na Pulskom festivalu.     

Autor komentara: Damir Radić

boja, 107'