ULOGE:
Julie Andrews,
Dick Van Dyke,
David Tomlinson,
Glynis Johns

SCENARIJ:
Bill Walsh,
Don DaGradi

FOTOGRAFIJA:
Edward Colman

GLAZBA:
Richard M. Sherman,
Robert B. Sherman

MONTAŽA:
Cotton Warburton,
Tom Acosta (montaža animiranih dijelova)

SCENOGRAFIJA:
Hal Gausman,
Emile Kuri

Sadržaj:

Kultna je to igrana priča s animiranim dijelovima o buržujskoj obitelji Banks u kojem dvoje zanemarene djece uz pomoć dadilje (vještice bez metle) žele otopiti srce svog oca bankara, vrlo uspješnog kapitalista koji ne vidi smisao u stvarima koje ne može numerički izraziti. Pridodamo li tomu da je majka zauzeta borbom (sufražetkinja) za pravo glasa, a da njihova posluga nije najboljeg raspoloženja, pravo je vrijeme za svemoguću Mary Poppins i njezinu golemu tapiciranu torbu koji dolaze iz vedra neba, te njezinog prijatelja, veselog Berta, dimnjačara i umjetnika. Mary i Bert dvoje su fantastičnih likova u potpunosti vođeni nematerijalnim vrijednostima; osjećaji, misli, mašta u fokusu su njihovog djelovanja.

Ovaj se Disneyjev film od početka pokazao uspješnim, što kod publike, što kod kritike, što se u američkom kontekstu, naravno, odnosi na Oscare – Mary Poppins je prvi iz Disneyjeva studija koji je zavrijedio nominaciju u kategoriji najboljeg filma. Mada ga na kraju nije osvojio, prestižnog kipića dobio je za montažu, specijalne efekte (korištena je posebna tehnika za spajanje animacija s igranim dijelovima, tzv. yellowscreen), najbolju glazbu i pjesmu (dimnjačarsku Chim Chim Cher-ee) te glavnu žensku ulogu – Julie Andrews. Zanimljivo je da je ovo bio filmski debi glumice, s time da je određenu slavu već prije toga stekla na kazališnim daskama; i dok je bila poznata zbog uloge Elize Doolittle iz My Fair Lady, to joj nije osiguralo angažman u filmskoj adaptaciji, navodno zbog toga što nije bila dovoljno poznata – Elizu je zato utjelovila Audrey Hepburn, tada u naponu snage (nezaboravni Doručak kod Tiffanyja iz 1961.). S druge strane, Waltu Disneyju bilo je izuzetno važno da Andrews pristane glumiti svojeglavu dadilju – u trenutku kada joj je uloga ponuđena bila je trudna, pa je Disney samoinicijativno odlučio pričekati da rodi. I prije toga Disney je bio u poziciji da nagovara: naime, trebalo mu je više godina da mu autorica originalne knjige Mary Poppins, P. L. Travers proda prava za snimanje filma. Ista je, doduše, svoju odluku požalila, nezadovoljna kreativnim izmjenama glazbe i nadodanom animacijom, ali Disney nije mnogo mario za njezinim mišljenjem.

Glazba braće Sherman prilagođena je vremenu ali i žanru obiteljske filmske bajke; tekstovi su većinski lepršavi, a povremeno ulaze i u određene socijalne tematike. Primjerice, u Feed the Birds (Tuppence a Bag) djeca vide da se novcem, s jedne strane, može pomagati drugima, a s ocem saznaju da se istim novčićem može hraniti kapitalistička, dehumanizirana zvijer. Naglasak je na kolektivnom djelovanju te na jednostavnim stvarima u životu, što do posebnog izražaja poduljoj animirano-igranoj sekvenci koja se odvija u Bertovoj ruralnoj slici na pločniku, s mnoštvom antropomofiziranih životinja („It's a jolly holiday with Mary“). Ona je u jasnom vizualnom kontrastu sa scenama u mračnim mramornim hodnicima u banci. Provjereni dječji klasik nije samo zabava za djecu, već je u nj upakirana lekcija za patrijarhalno društvo opsjednuto statusnim simbolima: suvremenim rječnikom, moglo bi se reći da u ovom holivudski prozračnom tekstu Banksovi predstavljaju prototip bogate disfunkcionalne obitelju koju spašava trunka progresivne, tzv. woke ideologije – pokoji novčić stvarno vrijedi otići gladnima.

Autor komentara: Miro Frakić
 

Ulaznice za projekciju 17. 07. u 21:30 moguće je kupiti online OVDJE ili na blagajni Ljetnog kina Ribnjak sat vremena prije početka.

boja, 139'