ULOGE:
Daria Lorenci-Flatz,
Neva Rošić,
Anka Vučković,
Marijo Jurković,
Stephan Baumecker,
Vera Zima,
Marija Vrdoljak,
Hrvoje Barbir Barba,
Lili Jelinek,
Milivoj Barbir,
Vinko Vuković,
Till Patz

SCENARIJ:
Jure Pavlović

FOTOGRAFIJA:
Jana Plećaš

GLAZBA:
Martin Semenčić

MONTAŽA:
Jure Pavlović Dragan Petrović

SCENOGRAFIJA:
Jana Plećaš

KOSTIMI:
Katarina Zaninović

Sadržaj:

Sredovječna Jasna supruga je i majka dvoje djece koja se nakon dugogodišnjeg života s obitelji u Njemačkoj na vijest o smrtnoj bolesti svoje majke Anke vraća u rodni kraj u dolini Neretve. Isprva majku planirajući smjestiti u hospicij i što prije se vratiti obitelji s kojom kontaktira putem Skypea, Jasna će uz majku ostati znatno dulje, a pri ponovnom susretu dviju žena na vidjelo će početi izlaziti međusobna zamjeranja i netrpeljivosti.

Jasna će s majkom ostati u skladu sa segmentima na koje je podijeljena filmska priča, najprije jedan dan, potom tjedan pa mjesec, a naposljetku barem do proslave jednog rođendana, na koju će stići i njezin suprug i djeca. Istodobno će se Jasna ponovo susresti s nekadašnjim prijateljima i školskim kolegama, te će majci pokušati olakšati posljednje tjedne života i pripremiti ju na odlazak. A iz razgovora dviju žena postupno će postajati razvidno da je Jasna osoba traumatizirana nekadašnjim majčinim zlostavljanjem, uz sugestiju da je žrtva slična njoj bio i njezin znakovito odsutni brat Vlado, a možda i pokojni otac.
 

Debitantsko dugometražno scenarističko i redateljsko ostvarenje Jure Pavlovića (kratki filmovi Ponedjeljak, Bacila je sve niz rijeku, Pola ure za baku, Kišobran), autora Europskom filmskom nagradom za najbolji kratkometražni film ovjenčanog naslova Piknik iz 2015. godine, na 67. je Pulskom filmskom festivalu nagrađeno Zlatnim arenama za glavnu žensku ulogu, kameru i oblikovanje zvuka (Martin Semenčić), kao i nagradom Breza za najboljeg debitanta, te na beogradskom FEST-u 2020. Nagradom kritičara Nebojša Đukelić za najbolji film iz regije.

Riječ je o psihološkoj egzistencijalnoj obiteljskoj drami u kojoj Pavlović, koji je filmsku priču dijelom utemeljio na autobiografskim detaljima, kreće od inicijalno intimne drame protagonistice koju postupno širi u obiteljsku dramu te ju uslojava kao karakterno-psihološku studiju protagonistice, da bi se naposljetku fokusirao na davnom traumom obilježenu egzistencijalnu dimenziju njezina stanja. Posrijedi je film dvoznačnog naslova, jer mater jest Anka, ali je isto tako i Jasna, koja će na vlastiti užas u jednom trenutku shvatiti da se prema svojoj djeci ponaša jednako kao i njezina majka nekad prema njoj. Pavlović uz suradnju iznimno darovite snimateljice i scenografkinje Jane Plećaš (Ne gledaj mi u pijat) kreira cjelinu fascinantne ugođajnosti i gotovo dokumentarističkog verizma, maksimalno dosljedno poštujući koncept prema kojem sve likove upoznajemo i vidimo isključivo iz Jasnina motrišta, dok ju kamera u stopu slijedi s leđa i iz profila, odnosno prikazuje u krupnom i bližem planu.

Jasnina kompleksna stanja maestralno dočarava Daria Lorenci Flatz (Onaj koji će ostati neprimijećen, Oprosti za kung fu, Agape), koju je Jure Pavlović prema vlastitim riječima odabrao jer u njoj vidi osobu koja je sposobna stoički se nositi sa svim zamislivim nevoljama i traumama. Ona je u doslovce u svakom kadru filma, a u liku Jasne kreirala je i tjelesno i psihološki minuciozno iznijansiranu ulogu žene traumatizirane nekadašnjim majčinim zlostavljanjem. Izvrsna partnerica Darije Lorenci Flatz je 85-godišnja Neva Rošić (Samo jednom se ljubi, Vila Orhideja, Moram spavat', anđele), koja je sjajno kreirala lik prgave, arogantne i grube sadistice Anke, žene koja se suočava sa sviješću o skoroj smrti te makar u određenoj mjeri o pretpostavljivo kobnim greškama iz prošlosti.

boja, 95'