ULOGE:
Adrian Titieni (Romeo Aldea),
Maria Dragus (Eliza Aldea),
Lia Bugnar (Magda),
Mãlina Manovici (Sandra),
Vlad Ivanov

SCENARIJ:
Cristian Mungiu

FOTOGRAFIJA:
Tudor Vladimir Panduru

MONTAŽA:
Mircea Olteanu

Sadržaj:

Sredovječni Romeo iz grada Cluj-Napoce u Transilvaniji načelno je pošten i poštovan liječnik otuđen od vidno depresivne supruge Magde, s kojom ima kći Elizu koju upravo očekuje polaganje mature. Uspije li dobiti najviše ocjene, Eliza će realizirati stipendiju za školovanje na koledžu u Velikoj Britaniji, a otac Romeo je spreman na sve da se to i ostvari. Dan prije izlaska na prvi dio maturalnog ispita Eliza postane žrtvom napadača u nerealiziranom pokušaju silovanja, a ta će trauma s jedne strane ugroziti djevojčin uspjeh na maturi, a s druge poslužiti kao katalizator za donošenje nekih važnih odluka i raščišćavanje obiteljskih odnosa. Romeo će tako doznati da Eliza ima dečka i da je izgubila nevinost, da Eliza zna da on već duže vrijeme kao ljubavnicu ima Sandru, nastavnicu u njezinoj školi, a naposljetku će se potpuno raspasti brak Romea i Magde.

Egzistencijalna socijalna obiteljska drama za režiju koje je Cristian Mungiu (4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana, Priče iz zlatnog doba, Iza brda) 2016. godine nagrađen na festivalu u Cannesu, ravnopravno s Olivierom Assayasom za film Stilistica, naglašeno je realističan film smirene režije i dokumentarističke autentičnosti, dominantnog ozračja nelagode i pesimizma te veristički neposrednog tretmana likova i njihovih odnosa. U vremenskom rasponu od svega nekoliko dana koncentrirana je obiteljska drama u čijem je kontekstu predočena turobna društvena stvarnost koja možda i ključno usmjerava i definira tu dramu. Društvenu stvarnost obilježavaju sveprisutna kapilarna korupcija i nepotizam te otvoreno kršenje zakonskih regula i moralnih ograda, a autor dojmljivo predočava i obiteljske i socijalne odnose, one intimne ispreplićući sa šire društvenim. Osobito su razorni komentari likova o turobnoj rumunjskoj svakodnevici i egzistencijalnoj besperspektivnosti onih koji nemaju mogućnost odlaska, odnosno bijega, a detalj da nepoznat netko dva puta kamenom razbije prozor stana obitelji i vjetrobran automobila sugerira tjeskobnije i tamnije naličje još šire i time tek naznačene slike obiteljskog konteksta, te istodobno u sjećanje priziva remek-djelo Skriveno Michaela Hanekea.

boja, 128'