ULOGE:
Maria Callas (Medeja),
Massimo Girotti (Kreont),
Laurent Terzieff (Centaur),
Giuseppe Gentile (Jason),
Margareth Clémenti (Glauka)

SCENARIJ:
Pier Paolo Pasolini (prema Euripidovoj tragediji)

FOTOGRAFIJA:
Ennio Guarnieri

MONTAŽA:
Nino Baragli

Sadržaj:

U antičkoj Grčkoj kentaur Hiront razgovara s Jazonom, kojeg je odgojio, te mu otkriva istinu o njegovu porijeklu. Pripremajući Jazona za susret s Pelijem, koji je oteo prijestolje mladićevu ocu, Hiront mu pripovijeda o zlatnom runu, simbolu mira i duge vladavine. Dok razgovaraju i o prirodi, stvarnosti, mitovima i bogovima, Hiront nastoji Jazonu objasniti razliku između nekadašnjih ljudi čija se svakodnevica sastojala od magijskih obrednih rituala i prinošenja žrtvi bogovima, i ljudi čijoj kulturi Jazon sada pripada. No Peli će upravo Jazona ubrzo poslati da mu donese zlatno runo, želeći tako na kušnju staviti njegove sposobnosti i odanost. Da bi osvojio kraljevstvo koje je Peli oteo njegovu ocu, Jazon zlatno runo mora ukrasti iz zemlje barbara, kojom vlada kolhidska kraljevna i moćna čarobnica Medeja. Kad ugleda Jazona, Medeja će najprije pasti u nesvijest, a potom od svog brata zatražiti da joj pomogne u uzimanju runa, da bi naposljetku brata ubila i postala Jazonova ljubavnica. Po njihovu povratku u Grčku kralj Peli će ipak zadržati prijestolje, jer će se pokazati da runo ne posjeduje priželjkivanu moć. Nakon što ju Jazon napusti, Medeja će početi živjeti prognaničkim životom, razmjerno poštovana ali i u strahu. A kad dozna da se priprema vjenčanje Jazona i kraljeve kćeri, u Medeji će se probuditi snažna želja za osvetom.

Fantastična drama scenarista i redatelja Piera Paola Pasolinija izuzetno je uspjela adaptacija s jedne strane glasovite tragedije Medeja starogrčkog pjesnika i trageda Euripida, a s druge mita o Jazonu i Argonautima. Snimano na lokacijama u Turskoj, u toskanskom gradu Pisi i u gradu Alepu u sjevernoj Siriji, ponajviše u znamenitoj citadeli, ostvarenje u kojem je operna diva Maria Callas ostvarila jedinu filmsku ulogu tek je dijelom vjerno predlošcima na kojima se temelji. Callas sjajno interpretira kraljevnu Medeju, ženu koja zbog Jazona izdaje svoje sunarodnjake, da bi naposljetku, kad shvati da ju je on prevario, počinila strašnu osvetu. Pasolini se nije u potpunosti držao Euripidova teksta, već je veliki dio filma posvetio prikazu života i običaja koji su vladali u Kolhidi, koja pak u njegovoj viziji nalikuje Europi iz pretpovijesnog razdoblja. Premda je dočekana pozitivnim kritikama, Medeja u vrijeme premijere nije ostvarila komercijalni uspjeh, iako je riječ o odlično režiranom, vizualno iznimno dojmljivom i naglašeno atmosferičnom djelu nabijenom simbolikom, koje u segmentima predočavanja života u Kolhidi nalikuje antropološkom dokumentarcu. Prvi dio filma prikazuje mitsku osnovu, a drugi se fokusira na Euripidovu tragediju, pri čemu Pasolini vrlo vješto predočava kulturnu, etničku i teološku dimenziju života onog vremena, osobito dojmljivo realizirajući sekvence u kojima glumci uz vrlo malo dijaloga elaboriraju karakterno-psihološka stanja likova koje tumače.

boja, 118'