SCENARIJ:
Tamara Kotevska,
Ljubomir Stefanov

FOTOGRAFIJA:
Fejmi Daut,
Samir Ljuma

Sadržaj:

Sredovječna Hatidže uzgajivačica je pčela i medarica iz udaljenog planinskog sela Bekirlija u Sjevernoj Makedoniji. Dok živi s bolesnom, nagluhom i teško pokretnom majkom, Hatidže u slabo naseljenom mjestu poštuje tradiciju i način života svojih predaka. Dvije žene žive u ruševnoj kući, a u želji za prikupljanjem najkvalitetnijeg meda Hatidže se ne ustručava ničega, pa ni penjanja uz strmu liticu i vađenja saća iz stijene, kao ni višesatnih putovanja do udaljene tržnice na kojoj prodaje med. Unatoč iznimno teškoj i oskudnoj svakodnevici, Hatidže i njezina majka žive harmonično u skladu s prirodom, koja osobito okrutna može biti tijekom zimskih mjeseci. No za dvije žene sve će se početi mijenjati kad se u mjesto, i to u njihovo neposredno susjedstvo, doseli brojna nomadska obitelj turskog stočara Husseina. Oni su slikoviti, temperamentni i bučni nomadi posve suprotnog načina života i drugačijih životnih vrijednosti, a Hussein će vrlo brzo u uzgoju pčela uočiti priliku za dobru zaradu. A kad ga Hatidže počne uvoditi u tajne pčelarstva, on će se prema pčelama početi odnositi nemarno, baš kao i prema svojoj stoci koja će početi ugibati.

Godine 2019. na festivalu Sundance ovjenčan Velikom nagradom žirija, Nagradom za najbolju fotografiju i Posebnom nagradom žirija zbog angažmana, iste godine nominiran za Europsku filmsku nagradu u kategoriji najuspjelijeg europskog dokumentarca te 2020. nominiran za Oscara u kategorijama najboljeg dokumentarca i najuspjelijeg stranog filma, doks redatelja Tamare Kotevske i Ljubomira Stefanova izvorno je zamišljen kao od strane vlade potpomognut edukativni projekt o životu ljudi u središnjim predjelima Sjeverne Makedonije, uz rijeku Bregalnicu. Inicijalno je Medena zemlja trebao biti opservacijski dokumentarac u kojem bi se s distance bilježio izuzetno predan rad medarice koja je sa svojom majkom bila jedina stanovnica teško dostupnog planinskog sela, no onda je planove autora izmijenila pojava živopisnih nomada čiji je kontakt s protagonisticom rezultirao rađanjem dramskog konflikta te omogućio kreiranje djela klasičnije narativne strukture. U fokusu cjeline kojoj ne nedostaje šarma i humora nalazi se čovjekov odnos prema prirodi, s jedne strane skladan suživot uz poštovanje prirodnih zakonitosti, a s druge beskrupulozna eksploatacija u želji za stjecanjem profita. Tišinom praćen meditativni minimalizam prvog dijela filma u drugom dijelu ustupa mjesto buci i neorealizmu koji asocira na onaj iranskih dokudrama koje se odigravaju u ruralnim predjelima.

boja, 90'