ULOGE:
River Phoenix,
Keanu Reeves,
James Russo,
William Richert

SCENARIJ:
Gus Van Sant

FOTOGRAFIJA:
John J. Campbell,
Eric Alan Edwards

GLAZBA:
Bill Stafford

MONTAŽA:
Curtiss Clayton

Sadržaj:

Mike Waters mladić je koji se bavi prostitucijom i koji pati od narkolepsije, iznenadnog padanja u san.

S njegova omiljena uličnog mjesta za susrete s klijentima u Seattleu pokupi ga bogata starija žena i odvede u svoj raskošni dom, gdje su već dvojica drugih muških prostitutki, od kojih je jedna Mikeov prijatelj Scott Favor, sin gradonačelnika Portlanda.

Pripremajući se za seks s klijenticom Mike opet doživi narkoleptičku epizodu, a kad se probudi shvati da je sa Scottom u Portlandu. Tamo se ponovo povežu s Bobom Pigeonom, sredovječnim mentorom skupine uličnih mladića koji se bave prostitucijom, kojem Scott otkrije da će kad napuni 21 godinu naslijediti očevo bogatstvo i prestati se baviti uličarenjem.

U međuvremenu Mike osjeti veliku čežnju za majkom, te on i Scott krenu na put za Idaho gdje živi Mikeov stariji brat koji bi mu mogao otkriti gdje im je sada majka…

Nakon velikog uspjeha prethodnog nezavisnog ostvarenja Drugstore kauboj, Gus Van Sant dobio je povjerenje tada vodećeg nezavisnog studija New Line i budžet kojim je napokon mogao ostvariti svoj žuđeni projekt adaptacije Shakespeareovih drama Henry IV i Henry V, na način da ih prebaci u suvremeno vrijeme i milje muških prostitutki dominantno homoseksualne orijentacije, a film je bio nadahnut i romanom Grad noći (1963.) kultnog gej pisca Johna Rechyja, kao i Van Santovim vlastitim iskustvom prijateljstva s muškim prostitutkama krajem 1980-ih.

Kao i u Drugstore kauboju, ponovo je naglasak na motivu disfunkcionalne obitelji, ali i čežnji za stvaranjem neformalne no emocionalno povezane zajednice (ista tema bit će i u značenjskom središtu autorova sljedećeg filma Blues kaubojki). U to vrijeme queer tematika bila je još uvijek tabu, a Moj vlastiti Idaho smjesta je postao klasik pokreta nazvanog New Queer Cinema, kojem je upravo Van Sant bio jedan od ključnih autora (uz Moj privatni Idaho i Blues kaubojki, pokretu pripada i Van Santov dugometražni debi Mala Noche iz 1985.).

Film je premijerno prikazan u glavnom programu venecijanske Mostre, gdje je River Phoenix dobio Volpi Cup za najboljeg glumca, a Phoenixu je pripala i vodeća američka nezavisna nagrada Nezavisni duh, kao i Van Santu za najbolji scenarij. Moj vlastiti Idaho kritika je dočekala s aklamacijama, osobito hvaleći briljante nastupe Phoenixa i Keanua Reevesa; potonji je iste godine nastupio i u hitu Pakleni val Kathryn Bigelow gdje mu je partner bio Patrick Swayze, u odnosu likova implicitno prožetim homoerotskim tonovima, te su ga te dvije uloge lansirale među velike zvijezde devedesetih.

Autor teksta: Damir Radić

boja, 104'