Moj susjed Totoro
Tonari no Totoro, animirani, Japan, 1988 | Mjesto prikazivanja filma: Centar za kulturu Histrionski dom (Ilica 90)
REŽIJA: Hayao Miyazaki

ULOGE:
Chika Sakamoto,
Noriko Hidaka,
Hitoshi Takagi
SCENARIJ:
Hayao Miyazaki
FOTOGRAFIJA:
Hisao Shirai
GLAZBA:
Joe Hisaishi
MONTAŽA:
Takeshi Seyama
Sadržaj:
Desetogodišnja Satsuki i četverogodišnja Mei sele s ocem iz Tokija u starinsku seosku kuću, blizu bolnice gdje im se liječi majka. Kuća je stara i daleko od idealnog stanja, no sestre uživaju u otkrivanju svih njezinih kutaka. Privikavajući se na novu svakodnevicu, djevojčice primjećuju neobične pojave, vidljive samo njima, koje naizgled vode prema golemom kamforovom stablu i obližnjoj šumi. Njihova znatiželja odvest će ih u svijet malih i velikih čuda, utjelovljenih u dobroćudnom šumskom prijatelju Totoru.
Moj susjed Totoro tematski objedinjuje dvije glavne okosnice Miyazakijevog senzibiliteta: odnos čovjeka i prirode te doživljaj svijeta iz perspektive djece. Priča o sestrama koje u svakodnevnom i nadnaravnom eskapizmu nalaze utjehu, djelomično je i autobiografski osvrt na vlastito proživljavanje majčine tuberkuloze. Ono što ovaj film čini dramaturški specifičnim je odsustvo klasičnog antagonizma, koji kao da je ostao u naglo industrijaliziranom i ekonomski razvijenom poslijeratnom Tokiju iz kojeg se obitelj odselila. Miyazaki tome suprotstavlja jednostavan i idiličan život na selu u kojem ljudi žive usklađeni s prirodom. Tom odnosu pridodana je i snažna simbolika odrastanja i sazrijevanja glavnih junakinja izražena u njihovim imenima. „Satsuki“ je stari japanski izraz za svibanj, a „Mei“ još eksplicitnije povezuje dolazak proljeća s odrastanjem.
Kao i svi filmovi Studija Ghibli, Totoro odiše vizualno očaravajućom ručnom animacijom s izražajnim ekspresijama lica i fokusom na detalje. Nadnaravno i fantastično fluidno se kreće među realističnim, a pojava Totora vizualno je nenametljiva i dosljedno zrcali djeci sasvim prirodna, odraslima možda zaboravljena iskustva. Stvarni se svijet tako neprimjetno proširuje na ona čudesni, ali uvijek nježan i prijateljski.
Zanimljivo, film je u izvornoj japanskoj distribuciji bio prikazivan s Takahatinim Grobljem krijesnica (1988), ponajviše jer se strahovalo da će imati lošu gledanost. No, Moj susjed Totoro postao je jedan od najomiljenijih filmova Studija Ghibli, a popularnost Totora nadišla je sam film pa ga tako svaki gledatelj može vidjeti kao službenu maskotu studija prilikom početka njihovih filmova.
Autor komentara: Tibor Đurđev
Ulaznice za projekciju 07. 10. u 21:00 moguće je kupiti online OVDJE, kao i na blagajni Centra za kulturu Histrionski dom sat vremena prije početka.
boja, 86'