ULOGE:
Samuel L. Jackson,
Kurt Russell,
Jennifer Jason Leigh,
Walton Goggins,
Demián Bichir,
Tim Roth,
Michael Madsen,
Bruce Dern,
James Parks,
Channing Tatum

SCENARIJ:
Quentin Tarantino

FOTOGRAFIJA:
Robert Richardson

GLAZBA:
Ennio Morricone

MONTAŽA:
Fred Raskin

SCENOGRAFIJA:
Rosemary Brandenburg

KOSTIMI:
Courtney Hoffman

Sadržaj:

Desetak godina po svršetku Američkog građanskog rata, kočija se probija kroz snijegom zameten predio Wyominga. U kočiji su lovac na ucjene John Ruth i njegova zatočenica Daisy Domergue koju sprovodi u gradić Red Rock, gdje je namjerava isporučiti i podići za nju raspisanu nagradu. Putem naiđu na drugog lovca na ucjene i veterana vojske Unije u činu majora, Marquisa Warrena, i Chrisa Mannixa koji tvrdi da je novi šerif Red Rocka, te ih prime u kočiju. Utočište od snježne oluje pronalaze u krčmi-brvnari, gdje su se već sklonili neki ljudi – stanoviti Bob koji tvrdi da je preuzeo brigu o krčmi dok su vlasnica i njezin suprug odsutni, lokalni dželat Oswaldo Mobray, kauboj Joe Gage te general poražene konfederacijske vojske Sanford Smithers…   
 

Mrska osmorka, hrvatski prijevod vesterna Quentina Tarantina The Hateful Eight, ne pogađa baš suštinu stvari. Već natpisom na najavnici koji obavještava da je riječ o osmom filmu svog autora sugerira se šire značenje naslova, a kad se pri kraju otkrije da likova punih mržnje nije osam nego devet, postaje sasvim jasno da se naslovno eight prije svega odnosi na sam film. Stoga bi Osmica puna mržnje bila bolji izbor nego Osmorka puna mržnje ili, distributerski, Mrska osmorka. Bilo kako bilo, Tarantino je i u ovom ostvarenju podjednako metafilmičan kao prije, ali demonstrira to vjerojatno eksplicitnije nego ikad. Sjajan primjer metatekstualnosti, odnosno svijesti o odnosu fiktivnog filmskog svijeta i mogućih prikazivačkih uvjeta u kinima (dakle stvarnosti), jest poglavlje kojim se projekcija nastavlja nakon 15-minutne pauze uvedene zbog dugog trajanja filma, a koje se glasom pripovjedača u offu referira upravo na ono što se događalo prije 15 minuta.

Još od Pulp Fictiona jasno je bilo da Tarantino u procesu tvorbe djela maštovitije i lucidnije od bilo koga drugog u američkoj kinematografiji promišlja filmsku, dijelom i širu umjetničku povijest, te skupne i individualne poetike (osobito narativne i stilske tehnike) koje su njome defilirale, a s gotovo svakim novim filmom njegovo izvedbeno umijeće bivalo je sve veće. Ako su prvi dio Kill Billa i Nemilosrdni gadovi bili stanoviti zastoji na 'putu usavršavanja', Otporan na smrt i Oslobođeni Django predstavljali su vrhunce autorove vratolomno-vatrometne poetike čiji je svojevrsni antipod, na trenutke gotovo meditativno smirena Jackie Brown, otkrivala podosta drugačije, iako i dalje posve prepoznatljivo Tarantinovo lice koje, međutim, dalje nije njegovao. Moglo bi se reći nažalost kad na drugoj strani ne bi stajala virtuoznost spomenutih radova, među kojima je i Mrska osmorka. 

Riječ je o filmu punom mržnje, bijesa, nasilja i opakih riječi, jer takvi su mu karakteri i svijet koji nastanjuju. Neporecivo simpatični mogu biti jedino marginalni (uglavnom ženski i uglavnom crne boje kože) likovi što se pojavljuju u retrospektivnom poglavlju samo zato da budu nemilosrdno ubijeni, dok je među desetoro glavnih i glavnijih lica tek jedno (kočijaš) koje ne izaziva neugodu. Svi ostali veći su ili manji gadovi, okorjeli ubojice, ali oni među njima koji bivaju snažnije profilirani (lovci na glave koje sjajno utjelovljuju Samuel L. Jackson i Kurt Russell, južnjački šerif u tumačenju  malo znanog, a izvanrednog Waltona Gogginsa, pa čak i opaka odmetnica u briljantnoj izvedbi velike povratnice Jennifer Jason Leigh, te rasistički južnjački general kultnog veterana Brucea Derna) nipošto nisu jednodimenzionalni. Upravo suprotno, izazivaju i odioznost i stanovitu simpatiju jer nisu sposobni samo za najgore, nego u njima opstoje i ostaci humanosti.

Tarantino ne dopušta gledateljima lake identifikacije i antipatije, on miksa odlike protagonista i gledateljske reakcije na njih, kao što miksa žanrove u rasponu od vesterna preko krimića do horora i komedije, uokvirujući sve idejom metafilma, bezočnom drskošću podjednako provocirajući žanrovske štrebere i moralizatorske čistunce, te sve začinivši završnom, podjednako stravičnom i optimističnom suradnjom južnjačkog šerifa i crnačkog 'aktivista', kao velikom porukom upućenom današnjoj Americi. Sve to prezentirano je s iznimnom redateljskom vještinom, kako na planu kadriranja tako, i još više, na onom tempa/ritma, pa iako se film najvećim dijelom odvija unutar snijegom zametene kolibe i traje gotovo tri sata, nijedna sekunda nije suvišna.

Ovaj izuzetan film izuzetnog autora bio je nominiran za Oscara u kategorijama najbolje sporedne glumice (Jennifer Jason Leigh), fotografije (Robert Richardson) i originalne glazbe (Ennio Morricone), a potonja je nominacija i potvrđena. Leigh i Morricone nominirani su i za Zlatni globus u svojim kategorijama, a dobio ga je sam Tarantino za najbolji scenarij.

Autor komentara: Damir Radić
 

Ulaznice za projekciju 26. 09. u 21:00 moguće je kupiti online OVDJE, kao i na blagajni kina Forum sat vremena prije početka.

boja, 168'