ULOGE:
Anjelica Huston (Gretta Conroy),
Donal McCann (Gabriel Conroy),
Cathleen Delany (Julia Morkan),
Helena Carroll (Kate Morkan),
Rachael Dowling (Lily),
Ingrid Craigie (Mary Jane)

SCENARIJ:
Tony Huston (prema priči Jamesa Joycea)

FOTOGRAFIJA:
Fred Murphy

GLAZBA:
Alex North

MONTAŽA:
Roberto Silvi

Sadržaj:

U Dublinu 1904. godine neudane starije usidjelice, sestre Kate i Julia Morkan, 6. siječnja u njihovoj kući u gradu priređuju redovitu godišnju svečanu večeru za svoju brojnu rodbinu i prijatelje. Ugođaj je topao i prijateljski, ispunjen sjećanjima na prohujala vremena kao i na ljude koji više nisu živi, a slavi se Bogojavljanje. Među gostima na večeri su i neki od sestrama omiljenih ljudi poput njihova nećaka, rječitog nastavnika Gabriela Conroyja i njegove elegantne i staložene supruge Grette, tu je i mlada nećakinja sestara Mary Jane koja svira glasovir, a uzvanici recitiraju i pjevaju. Među uzvanicima koji se druže i ugodno razgovaraju su i simpatični i pripiti stariji neženja Freddy Mulins koji je na večeru iz Glasgowa stigao u pratnji krhke, ali stroge stare majke, operni pjevač Bartell D´Arcy i drugi gosti. Dok obnavljaju sjećanja na prošlost, neki od njih će postati svjesni i nekih neugodnih detalja.

Godine 1988. nominirana za Oscara u kategorijama najboljeg adaptiranog scenarija i najuspjelije kostimografije, kostimirana drama redatelja Johna Hustona superiorna je adaptacija istoimene kratke priče iz zbirke Dublinci glasovitog irskog pisca Jamesa Joycea, koju je u scenarij pretočio redateljev sin, televizijski glumac i scenarist Tony Huston. Mrtvi su posljednje i jedno od najuspjelijih ostvarenja Johna Hustona, koji je tijekom snimanja bolovao od emfizema pluća, zbog čega se nije mogao kretati bez stalne opskrbe kisikom. Riječ je o remek-djelu koje osim savršene režije i maestralnog ugođaja odlikuju suptilno tematiziranje smrti i njezine neizbježnosti, izrazito prepletanje autorskog i osobnog u redateljevu prosedeu, jer Joyceovu priču koristi kao metaforički nagovještaj vlastite i autorske i tjelesne smrti, a dojmu o naglašeno osobnom Hustonovu projektu pridonosi i činjenica da je osim sina scenarista i glavna glumica Anjelica Huston njegova kći. Impresivnom fotografijom Freda Murphyja dominiraju tamne i oker nijanse, prepletanjem objektivnih i subjektivnih kadrova sugestivno se briše granica između perspektive pripovjedača i one pojedinih likova, efektno se ostvaruje fabularna tenzija između nostalgije i naslućivane smrti, a mrak posljednjeg kadra istodobno priziva i simbolizira smrt kao „vječnu noć”.

boja, 83'