SCENARIJ:
Tatiana Mazú Gonzalez

FOTOGRAFIJA:
Tatiana Mazú Gonzalez

MONTAŽA:
Sebastián Sanzottera

Sadržaj:

Dokumentarna konkurencija

Río Turbio ime je rudarskog gradića u argentinskoj pokrajini Patagonija. Ženama je ondje zabranjeno spuštati se u rudnike jer donose zlu kob. Praznovjerje služi da bi se ženama zabranio pristup, a Tatiana Mazú González, izvorno iz tog gradića, tome se suprotstavlja, a njezin pothvat vođen je priručnikom vojne strategije O ratu pruskog generala Clausewitza. Precizno i odlučno redateljica polazi od mračnog osobnog iskustva i snima film o tišini žena koje žive u muškim selima te im vraća glas koji je lokalna mačistička tradicija gurnula u drugi plan. Taj matrični, nedostupni, zabranjeni rudnik, kojemu svi i sve gravitira, rijetko se prikazuje. Tihi krajolici turobne ljepote rastvaraju se u dugim, statičnim kadrovima koji su prigušeni snijegom, kapljicama rose i napuklim ledom. Njima odzvanjaju ženski glasovi, njihove priče o borbama u koje su odavno uključene i koje streme popravljanju radnih uvjeta u ubojitom rudniku. Film balansira između vidljivog i nevidljivog, slušanja i izbjegavanja dok se rudarska mašinerija, odsutna iza klinički preciznih crteža, postupno razotkriva. Režim slika, njegovi kadrovi i kretanje kamere posvećeni su reprezentaciji zajednice koja živi uz naslovnu rijeku i secira njezine turbulentne izvore i mutne dubine.

Nagrade i festivali:

FID Marseille (2020) – nagrada Georges de Beauregard; Mar del Plata Film Festival (2020); Open City Docs Fest (2021)

Produkcija filma: Florencia Azorín (Antes Muerto cine)

c/b i boja, DCP, 82’