ULOGE:
Toshirô Mifune (Sutekichi),
Isuzu Yamada (Osugi),
Kyôko Kagawa (Okayo),
Ganjirô Nakamura (Rokubei),
Minoru Chiaki (Tonosama),
Kamatari Fujiwara Akemi Negishi (Osen)

SCENARIJ:
Akira Kurosawa,
Hideo Oguni (prema drami Maxima Gorkog)

FOTOGRAFIJA:
Kazuo Yamazaki

GLAZBA:
Masaru Satô

MONTAŽA:
Akira Kurosawa

Sadržaj:

U Japanu tijekom razdoblja Edo, u vrijeme velikog kulturnog uzleta, ostarjeli Rokubei i njegova ogorčena supruga Osugi zarađuju iznajmljivanjem soba i kreveta siromašnim ljudima. Njihovi podstanari su kockari, prostitutke, sitni lopovi i pijani zgubidani, a svi se oni bore za preživljavanje. U održavanju prostorija Osugi pomaže njezina mlađa sestra Okayo, koja jednog dana kao podstanara dovede starog Kaheija, kojemu iznajmi krevet. On će ubrzo preuzeti ulogu svojevrsnog posrednika među podstanarima, figure nalik djedu koja, međutim, kao da krije određene tajne o svojim nekadašnjim odnosima s nekima od podstanara. Među njima je i lopov i svojevrsni predvodnik ostalih podstanara Sutekichi, čovjek s kojim Osugi održava ljubavnu vezu, no kojeg sve više privlači mlada Okayo. Kad to otkrije, ljubomorna i osvetoljubiva Osugi pokušat će Sutekichija nagovoriti da ubije Rokubeija, želeći ga kasnije predati vlastima.

Drama suscenarista i redatelja Akire Kurosawe adaptacija je istoimene drame ruskog pisca Maksima Gorkog, djelo u kojem se redatelj, slično svom prethodnom ostvarenju Krvavo prijestolje, posvetio elaboriranju destruktivne moći prevelikih ambicija. Zbivanja iz carske Rusije prebacivši u Japan u razdoblju Edo, Kurosawa se fokusirao na ljude s ruba društva koji žive u iznajmljenim stanovima u „problematičnom” dijelu Tokija, na njihove živote u bijedi, na želje i snove. Trudeći se biti što vjerniji književnom predlošku, zbog čega je njegova ekranizacija romana znatno mračnija od one Jeana Renoira iz 1936. godine, Kurosawa je realizirao izuzetno sugestivno režirano i u svim izvedbenim segmentima dojmljivo te mjestimice neočekivano humorno djelo u kojem se zbivanja odigravaju većinom u jednoj prostoriji i malom dvorištu, čime je postignut efektan ugođaj klaustrofobičnosti te u određenoj mjeri teatarska mizanscena kroz koju se očituje kazališno zaleđe. Drama Maksima Gorkog premijerno je u ruskom kazalištu izvedena 1902. godine, a zbog prikaza turobne svakodnevice siromašnih i ugnjetavanih slojeva društva, poprilici desetljeće prije izbijanja revolucije, onodobna domicilna kazališna publika smatrala ju je skandaloznom, da bi drama i u inozemstvu s vremenom stekla veliku popularnost. Kazališna premijera drame u Japanu održana je 1910. godine, u režiji tadašnjeg istaknutog predstavnika novog japanskog kazališta Kaorua Osanaija, a Kurosawa je u dramskom predlošku pronašao odličnu mogućnost sondiranja društvene kritike u kontekstu važnog razdoblja povijesti svoje nacije.

c/b, 137'