ULOGE:
Bette Davis (Charlotte Vale),
Paul Henreid (Jeremiah (Jerry) Durrance),
Claude Rains (dr. Jaquith),
Gladys Cooper (gđa. Henry Vale) Bonita Granville (June Vale)

SCENARIJ:
Casey Robinson (prema romanu Olive Higgins Prouty)

FOTOGRAFIJA:
Sol Polito

GLAZBA:
Max Steiner

MONTAŽA:
Warren Low

Sadržaj:

Charlotte Vale neugledna je neudata žena iz bogate bostonske obitelji koja živi sa svojom tiranskom majkom čije ju je emocionalno zlostavljanje posve lišilo samopouzdanja. Plašeći se da je Charlotte na rubu nervnog sloma, njezina šogorica Lisa upozna je s psihijatrom dr. Jaquithom, koji joj predloži da neko vrijeme provede u njegovom sanatoriju. Oslobođena kontrole dominantne majke, Charlotte procvjeta, a Lisa je uvjeri da se nakon boravka u lječilištu ne vrati odmah doma, nego da si priušti dugo krstarenje u smjeru Južne Amerike. Na brodu Charlotte upozna Jeremiaha Duvauxa Durrancea, oženjenog čovjeka koji putuje sa svojim prijateljima Deb i Frankom McIntyreom. Od njih dvoje Charlotte saznaje da Jeremiaha od razvoda s njegovom ljubomornom i manipulativnom suprugom sprječava samo velika privrženost i posvećenost kćeri Christinei zvanoj Tina. Jeremiah i Charlotte postaju prijatelji, a dalji razvoj događaja na krstarenju uputit će ih i na intimniji odnos…

Na raskršću je prilično vjerna adaptacija istoimena prestižnog romana Olive Higgins Prouty iz 1941., jednog od prvih fikcijskih djela, ako i ne prvog, koji su tematizirali psihoterapiju. Spisateljica je sama provela neko vrijeme u sanatoriju nakon sloma živaca koji je doživjela 1925. zbog smrti kćeri, pa je njezin prikaz psihijatrijskih metoda vrlo realističan. Prouty nije poznata samo kao spisateljica nego i prijateljica slavne pjesnikinje Sylvije Plath, kojoj je emotivno i novčano pomagala nakon njezina pokušaja samoubojstva 1953., ali Plath će nekoliko godina kasnije, nakon rastave od pjesnika Teda Hughesa, ipak počiniti suicid. Olive Higgins Prouty bila je djelomično uključena i u pretprodukciju filma predlažući da se sadašnje vrijeme radnje snimi u živim bojama, a prošlost crno-bijelo, no njezine su ideje odbačene. Na raskršću je bila prva nezavisna produkcija koju je slavni producent Hal B. Wallis proizveo u suradnji s moćnim studijem Warner Bros. u kojem je niz godina radio, a najslavniji mu je film Casablanca koji je producirao iste godine, samo nešto kasnije. Na nagovor poznatog redatelja dijaloga Irvinga Rappera, koji je režirao razgovorne scene za režisere strance koji nisu dobro govorili engleski, poput znamenitog holivudskog klasika mađarskog porijekla Michaela Curtiza, Wallis je prihvatio Bette Davis za nositeljicu glavne uloge, a Davis, koja je žarko željela nastupiti u filmu, zauzvrat se založila da Rapper, inače njezin dobar prijatelj, dobije redateljsku poziciju. Kad se to ostvarilo, stvari nisu krenule glatko kao što se očekivalo jer je Rapper shvatio da Davis želi kreativnu kontrolu (na primjer inzistirala je da sama bira svoje kostime, a po nekim navodima zapravo je ona režirala znatan dio filma), pa su njegovi koncilijantni pokušaji iznalaženja zajedničkog jezika između njih dvoje znatno usporavali snimanje. Naposljetku, film je ostvario značajan uspjeh: bio je solidno gledan i dobio je uglavnom dobre kritike, a i zaslužio je tri nominacije za Oscara – za najbolju glavnu i sporednu (Gladys Cooper) glumicu te za glazbu (Max Steiner), a potonju je i potvrdio. S vremenom reputacija mu je rasla, a dovoljno o njegovom ugledu svjedoči činjenica da je 2007. primljen u američki Nacionalni filmski registar na prijedlog Kongresne knjižnice, kao djelo od posebne vrijednosti. Na listi, pak, sto najboljih američkih ljubavnih filmova svih vremena Američkog filmskog instituta zauzeo je 23. mjesto. Spomenimo i da je izvorni naslov filma i romana, Now, Voyager (Sada, putniče) , zapravo dio stiha iz pjesme Walta Whitmana The Untold Want („Sada, putniče, otplovi da bi tražio i pronašao“).

c/b, 117'