SCENARIJ:
Goran Dević

FOTOGRAFIJA:
Damian Nenadić

MONTAŽA:
Vanja Siruček,
Jan Klemsche

Sadržaj:

Prateći svakodnevicu nekoliko građana Siska uz rijeku Kupu koja teče središtem grada, autor stvara aktualni portret nekad jakog industrijskog centra. Rijeka i njezine obale danas su ne samo prostori odmora i opuštanja, nego i prostori na kojima se oslikavaju društveni konflikti i osobne drame mještana grada u tranziciji. Tu je sredovječni odvjetnik koji lijepo vrijeme koristi za plivanje rijekom zajedno sa svojim sinom, tu su dvojica PTSP-om mučenih veterana Domovinskog rata koji zajedno odlaze u ribolov da bi se odnos među njima s vremenom zakomplicirao, tu je osuđeni ubojica koji živi u baraci pored rijeke, a tu je i žena kojoj su u ratu ubijena trojica sinova i koja na poseban datum, dok se na Kupi obilježava obljetnica završetka Domovinskog rata, niz rijeku pušta tri vijenca u spomen na sinove.

Dokumentarni film jednog od najznačajnijih hrvatskih dokumentarista Gorana Devića (Sretna zemlja, Poplava, Dvije peći za udarnika Josipa Trojka), koji je sa Zvonimirom Jurićem supotpisao izvrsnu psihološku ratnu dramu Crnci, na prestižnom Međunarodnom festivalu dokumentarnog i animiranog filma DOK Leipzig 2018. godine ovjenčan je Posebnim priznanjem. U ostvarenju koje je nastajalo dulje od pet i pol godina Dević se tematski i izvedbeno dosljedno bavi svakodnevicom rodnog Siska i njegovih žitelja (Vikend u Sisku, Buffet Željezara), kao i rijekom Kupom koja u velikoj mjeri određuje egzistencije ljudi pred kamerom (Poplava). Portretirajući desetak Siščana različitih obiteljskih i socijalnih zaleđa, među kojima dominiraju veterani Domovinskog rata u manjoj ili većoj mjeri obilježeni PTSP-om, autor slika i portrete užeg sisačkog i šireg hrvatskog društva. Njegovi su sugovornici jednostavni, dobronamjerni i u pravilu plemeniti ljudi koji na sebe ne gledaju ni primarno ni isključivo kao na žrtve, koji su svjesni da su u ratu i poraću svi žrtve i unesrećeni, koji priznaju da je svima nanesena nepravda i koji na rijeku te na međusobna druženja i ribolov dolaze kao na psihoterapiju. Naglašeno atmosferičan i sugestivno režiran film pažljivo odabranih perspektiva, planova i kutova kamere teče mirno i polagano kao i rijeke na kojima je sniman, ostavljajući dovoljno vremena da sugovornici, često zagledani u daljinu i u vodu, a metaforički u vlastite nutrine i duše, zažive kao punokrvne, zaokružene i slojevite osobe koje gledatelj u potpunosti razumije i prihvaća.

boja, 79'