Naša majka
Incendies, igrani, Kanada, Francuska, 2010
REŽIJA: Denis Villeneuve
ULOGE:
Lubna Azabal (Nawal Marwan),
Mélissa Désormeaux-Poulin (Jeanne Marwan),
Maxim Gaudette (Simon Marwan),
Rémy Girard (Jean Lebel),
Abdelghafour Elaaziz
SCENARIJ:
Denis Villeneuve,
Valérie Beaugrand-Champagne (prema drami Wajdija Mouawada)
FOTOGRAFIJA:
André Turpin
GLAZBA:
Grégoire Hetzel
MONTAŽA:
Monique Dartonne
Sadržaj:
Mlada Kanađanka Jeanne Marwan matematičarka je i sveučilišna profesorica koja zajedno s bratom blizancem Simonom prisustvuje čitanju oporuke njihove majke Nawal. Jednog dana kupajući se na bazenu u pratnji kćeri, Nawal je doživjela moždani udar te je nakon faze katatoničnosti i gubitka moći govora ubrzo preminula. Vjerujući da znaju sve o svojoj majci i njezinoj prošlosti, Jeanne i Simon se iznenade kad im pokojničin odvjetnik priopći da je majka pred njih posthumno postavila dva zahtjeva. Dok Jeanne u jednoj zemlji na Bliskom istoku mora pronaći svog pravog oca i predati mu kovertu, Simon istodobno mora pronaći brata te njemu također predati drugu kovertu. Uznemireni saznanjima da im odavno pokojni muškarac iz majčinih priča nije otac, te da imaju i brata za kojeg nikad nisu čuli, Jeanne i Simon na različite načine prime te vijesti. Dok je Jeanne kao matematičarka racionalna i smirena osoba koja se stoički suočava sa životom, Simon je impulzivan i čini se temperamentan mladić koji je majku smatrao psihički nestabilnom i koji isprva odluči posve zanemariti njezine posljednje želje. A Nawal je kao mlada kršćanka u Libanonu započela zabranjenu ljubavnu vezu s mladićem s kojim je ostala trudna, da bi nakon njegova ubojstva od strane pripadnika njenog plemena novorođenče bilo ostavljeno u sirotištu.
Godine 2011. nominirana za Oscara u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja, te godinu kasnije u istoj kategoriji nominirana za najprestižniju britansku filmsku nagradu BAFTA i iznimno cijenjenu francusku nagradu César, impresivna psihološka egzistencijalna antiratna drama s elementima melodrame, koja je nagrađena i na uglednim festivalima u Varšavi, Valladolidu i Torontu, probojno je ostvarenje u karijeri kanadskog filmaša francuskog podrijetla Denisa Villeneuvea. Na kazališnom komadu libanonsko-kanadskog dramatičara, scenarista, glumca i redatelja Wajdija Mouawada temeljeno i feministički intonirano djelo, zaokruženo, slojevito, promišljeno, sugestivno i u određenoj mjeri mudro ostvarenje u kojem se na intrigantan način tematizira suživot uvjetno rečeno „prvog” i „trećeg” svijeta. Ta tema je dramski okvir odnosno ponajprije kontekst u koji Denis Villeneuve smješta priču o krvavoj i kaotičnoj povijesti jedne neimenovane zemlje i njezinim traumatičnim i tragikom podjednako obilježenim posljedicama. Povijest, ali i sadašnjost prelamaju se kroz živote članova jedne nepotpune obitelji u čijim se sudbinama oslikava gotovo sva složenost turbulentne druge polovine 20. stoljeća u Libanonu, jer upravo je o toj zemlji i o građanskom ratu u njoj riječ. U vrijeme premijere filma, za koji scenarij supotpisuje Valérie Beaugrand-Champagne, govoreći o drami Mouawad je kao ključni motiv pisanja naveo tragičnu sudbinu Sohe Becharre, žene koja je tijekom građanskog rata šest godina u neljudskim uvjetima bila zatočena u Khiamu u južnom Libanonu. Prema njegovim riječima temeljni razlog uspjeha i drame i filma leži u tome što je toj ženi kroz umjetnička djela posredno i na vrlo ograničeni način, ali ipak omogućeno pravo glasa i koliko-toliko joj je vraćen život. A publika i kritika su to prepoznale, u storiji o plemenskoj i religijskoj netrpeljivosti, o krvnoj osveti i nasilju kao načinu života, o beskrajnom kolopletu agresije i neprijateljstva te o neprekinutoj tragediji jedne zemlje prepoznavajući univerzalnu priču o neiskorjenjivoj mržnji, ali i o neočekivanoj ljubavi koja je gdjekad sposobna premostiti i najdublje ponore.
boja, 131'