ULOGE:
Glenda Jackson,
Peter Finch,
Murray Head,
Peggy Ashcroft,

SCENARIJ:
Penelope Gilliatt,
David Sherwin,
John Schlesinger

FOTOGRAFIJA:
Billy Williams

GLAZBA:
Ron Geesin

MONTAŽA:
Richard Marden

SCENOGRAFIJA:
Harry Cordwell

KOSTIMI:
Jocelyn Rickards

Sadržaj:

London. Sredovječni liječnik židovskog porijekla Daniel Hirsh i razvedena konzultantica u sredini svojih tridesetih, Alex Greville, upleteni su otvoreni ljubavni trokut s mladim skulpturom Bobom Elkinom, desetak godina mlađim od Alex i tridesetak od Daniela. Iako oboje znaju i prihvaćaju da je Bob naizmjenično u njihovim krevetima, ipak su uznemireni mogućnošću da ga izgube…
 

Nakon izleta u Ameriku i velikog uspjeha koji je tamo ostvario - kako bi to Andy Warhol i njegova družina iz Factoryja rekli - „lažnim“ underground filmom Ponoćni kauboj (Oscar za najbolji film, režiju i scenarističku adaptaciju), John Schlesinger vratio se u rodnu Englesku, preciznije rodni London, da bi režirao film danas zbunjujućeg naslova Nedjelja, krvava nedjelja, u izvorniku Sunday Bloody Sunday. Naime istoimena slavna pjesma čuvenog irskog sastava U2 iz 1983. govori o tragičnim političkim događajima iz 1972. u gradiću Derry u Sjevernoj Irskoj, kad je britanska policija ubila 28 nenaoružanih protestanata (istu temu pod istim imenom obradili su, usput rečeno, John Lennon i Yoko Ono još 1972., kad je događaj bio najaktualniji), međutim Schlesingerov film realiziran je godinu ranije, 1971., i nema nikakve veze s političkim trvenjima u Sjevernoj Irskoj tih godina.

Upravo suprotno, on se bavi manifestacijama i posljedicama takozvane seksualne revolucije i zapravo bi možda bolji prijevod bio Nedjelja, prokleta nedjelja, s obzirom da bloody u engleskom ima i preneseno značenje koje se u nas prevodi kao proklet. Riječ je o takozvanoj studiji karaktera i odnosa, te ispitivanju naličja društvenog morala (potonje je česta Schlesingerova tema), ostvarenju koje je kritika jako hvalila, među ostalim i zato što homoseksualnost prikazuje pozitivno, a nema predrasuda ni pred biseksualnošću, što je u ono vrijeme na filmu bilo vrlo rijetko i uglavnom prisutno samo u alternativnoj kinematografiji. Isticalo se da je čak i sam Schlesinger u Ponoćnom kauboju homoseksualni lik u tumačenju Dustina Hoffmana prikazao kao otuđeno i samopreziruće stvorenje, što je ipak prejaka i suštinska promašena kritika.      

Nedjelja, krvava nedjelja glavni oslonac ima u troje vodećih glumaca, Glendi Jackson, onda svježoj od uspjeha u Zaljubljenim ženama Kena Russella, gdje ju je Schlesinger uočio i odlučio  angažirati, potom iskusnom Peteru Finchu koji je još 1960. glumio Oscara Wildea, dakle gej odosno biseksualni lik u Suđenjima Oscaru Wildeu autora Kena Hughesa, a najpamtljiviji je po glavnoj ulozi u TV mreži Sidneyja Lumeta iz 1976., roli koja mu je donijela Oscara, te naposljetku u mladom Murrayu Headu koji je poslije nastupao uglavnom u televizijskim produkcijama, ali i ostvario muzičku karijeru kao pjevač – bio je, godinu prije nastupa u Schelisingerovom filmu, prvi izvođač hit pjesme Superstar iz rock-opere Isus Krist superstar, te 1984. pjevač hita One NIght in Bangkong iz mjuzikla Chess.

Nedjelja, krvava nedjelja bila je nominirana za četiri Oscara – za najbolju režiju, scenarij, glavnog glumca i glavnu glumicu, dobila je Zlatni globus za najbolji film na engleskom jeziku te nagradu BAFTA Britanske filmske i televizijske akademije u kategorijama najboljeg filma, režije, glavnog glumca i glumice. Na samom kraju spomenimo i jednu triviju – mali nepotpisani debitantski nastup u ovom je filmu ostvario budući glumački maestro Daniel Day-Lewis. Igrao je dječjeg (pubertetskog) vandala.

Autor komentara: Damir Radić

Ulaznice za projekciju 18. 03. u 19:00 moguće je kupiti online OVDJE, kao i na blagajni kina Forum sat vremena prije početka.

boja, 110'