ULOGE:
Jaque Catelain (Einar Norsen),
Léonid Walter de Malte (Wladimir Kranine),
Philippe Hériat (Djorah de Nopur),
Fred Kellerman (Frank Mahler),
Georgette Leblanc (Claire Lescot)

SCENARIJ:
Pierre Dumarchais,
Marcel L'Herbier,
Georgette Leblanc

FOTOGRAFIJA:
Roche,
Georges Specht

Sadržaj:

Slavnoj pariškoj pjevačici Claire Lescot, koja živi na rubu grada, udvaraju mnogi muškarci, uključujući maharadžu Djoraha de Nopura i mladog švedskog znanstvenika Einara Norsena. Na svojim raskošnim zabavama ona uživa u njihovoj ljubavnoj naklonosti, ali ostaje distancirana, a uz to im se i podsmjehuje. Najavljuje da se sprema na put oko svijeta, a kad joj priopće da se Norsen ubio zbog nje, ne pokazuje nikakve osjećaje. Na sljedećem koncertu publika je izviždi zbog takve hladnoće. Ona potom posjeti Norsenovo počivalište i misleći da je mrtav izjavi mu ljubav. No tada otkriva da je njegova smrt bila hinjena, te da je on zapravo živ. Norsen joj pokaže jedan od svojih izuma, televizijski prijenos njezina pjevanja koji mogu pratiti ljudi širom svijeta. Claire je oduševljena, ali dok novonastali ljubavni par uživa u svom zajedništvu, maharadža Djorah strašno je ljubomoran i to ga uputi u smjeru zločina…

Jedan od prvaka impresionizma, prve avangardističke filmske struje u Francuskoj, Marcel L'Herbier, svoj je najpoznatiji film Neljudska koncipirao kao „sintezu svih umjetnosti“, vodeći se za idejama prvog filmskog teoretičara Ricciotta Canuda. Želio je kreirati djelo koje će pokazati raznovrsnost moderne umjetnosti, tako da različiti umjetnici doprinesu različitim stilovima u svrhu postizanja zajedničkog estetskog cilja. Zato je na filmu angažirao vodeće francuske umjetnike tog vremena iz sfera slikarstva, arhitekture, mode, plesa i muzike, među njima Fernanda Legéra, Roberta Malleta-Stevensa, Paula Poireta, Pierrea Chareaua, ali također i buduće slavne filmske režisere Alberta Cavalcantija i Claudea Autanta-Laru. Za razliku od prethodnih svojih filmova, L'Herbier u Neljudskoj napušta zaokupljenost subjektivnim perspektivama likova u korist eksperimentiranja s narativnom strukturom. Trivijalna melodramatska fabula služi mu, kako piše filmolog Bruno Kragić, kao polazište za „citatno-parodičnu destrukciju stabilne narativne strukture koju vizualni efekti, izbor planova, pokreti kamere i nelinearna montaža neprestano dovode u pitanje“. Za doba premijernog prikazivanja Neljudska je primljena uglavnom vrlo loše i od kritike i od publike, i nanijela je velik gubitak L'Herbierovoj kompaniji koja je film pedeset-postotno financirala (drugu polovicu sredstava prikupila je glavna glumica, operna pjevačica Georgette Leblanc koja se proslavila ulogom Carmen u istoimenoj operi Georgesa Bizeta, a bila je poznata i po ljubavnoj vezi s književnim i kazališnim klasikom Mauriceom Maeterlinckom). Međutim film je imao i svoje velike podržavatelje, među kojima je bio i slavni arhitekt Alfred Loos: „To je briljantna pjesma o veličini moderne tehnike… Završne slike Neljudske nadilaze maštu. Kad izranjate iz gledanja, imate dojam da ste proživjeli trenutke rađanja nove umjetnosti“. Svakako, riječ je o izuzetno inventivnom ostvarenju koje je desetljećima bilo zaboravljeno, sve do 1968. i novog prikazivanja u Parizu, da bi 1972. kopija bila restaurirana. Nova restauracija, ovaj put digitalna, izvedena je 2014. u 4K rezoluciji, a godinu potom objavljena je i blue-ray verzija. Obnovljenu verziju imat ćemo prilike vidjeti prvi put u Hrvatskoj na velikom platnu, i to je događaj koji ozbiljni filmofili ne bi smjeli propustiti.

c/b, nijemi, 123'