ULOGE:
Naser Hashemi,
Reza Heydari,
Mina Kavani

SCENARIJ:
Jafar Panahi

FOTOGRAFIJA:
Amin Jafari

MONTAŽA:
Amir Etminan

Sadržaj:

Kada bismo pisali knjigu o disidentskom filmu, barem nekoliko poglavlja bilo bi posvećeno iranskom redatelju Jafaru Panahiju. Otkad su mu iranske vlasti 2010. godine zabranile snimanje filmova, on ih je napravio šest. Snimani su ilegalno, u najnapornijim okolnostima koje redatelj može zamisliti i raspačavani van zemlje na najkreativnije moguće načine (npr. Ovo nije film iz 2011. prokrijumčaren je na USB sticku skrivenom u torti poslanoj u Pariz). Usprkos tome, Panahi nikada nije žrtvovao svoj umjetnički integritet, štoviše, uspijevao je iznova definirati potencijal filmskog medija stvarajući pronicljiva metafikcionalna djela s vrlo kompleksnim odnosom spram vanfilmske zbilje. Kreirajući fikciju od stvarnosti i stvarnost od fikcije, autor uspješno izmiče kontroli svoje zemlje. 

Njegov najnoviji film, No bears, sniman je inkognito u zabačenom selu u blizini turske granice. Dok Panahi nastoji ostati neprimjetan kako bi ostao izvan radara iranskih vlasti, priroda njegova posla sve više ga uvlači u seoska spletkarenja. No bears je film koji je, poput svog redatelja, posvećen glasovima ušutkanih i pričama pojedinaca koji su se usudili suprotstaviti tradiciji i/ili opresivnom sustavu. U No bears nema medvjeda. Oni su besmislica izmišljena da zadrži stanovnike unutar opsega sela; ovdje granice nisu samo pravni, geografski i politički konstrukti, već psihološki internalizirani strahovi i ograničenja. Svako inzistiranje Jafara Panahija na kreaciji čin je otpora, a ovaj film je i više od toga – predstavlja britku i spretnu metarefleksiju vlastitog filmskog opusa. 

Nagrade i festivali: Posebna nagrada žirija, Venice Film Festival 2022.; Nagrada za kinematografsku hrabrost, Chicago International Film Festival 2022.

Titlovi: hrvatski, engleski

boja, 107’