ULOGE:
Monica Bellucci (Alex),
Vincent Cassel (Marcus),
Albert Dupontel (Pierre),
Philippe Nahon,
Jo Prestia

SCENARIJ:
Gaspar Noé

FOTOGRAFIJA:
Benoît Debie,
Gaspar Noé

GLAZBA:
Thomas Bangalter

MONTAŽA:
Gaspar Noé

Sadržaj:

Pariz, noć, hitna služba iz BDSM gay kluba Rectum na nosilima iznosi Marcusa, dok policija privodi njegova prijatelja Pierrea. Sljedeće što vidimo je kako Marcus i Pierre ulaze u isti klub tražeći silovatelja zvanog Le Tenia. Marcus ulazi u sukob s muškarcem za kojeg misli da je Le Tenia, koji mu slomi ruku, a onda ga pokuša silovati, no spasi ga Pierre udarajući nesuđenog Marcusova silovatelja aparatom za gašenje požara u glavu, sve dok mu se lice ne pretvori u nerazabirljivu krvavu kašu i dok zadnji znaci života ne iščile iz njega. Sljedeća sekvenca otkriva da su Marcus i Pierre upali u klub s namjerom da osvete Marcusovu sadašnju i Pierreovu bivšu djevojku Alex, koju je La Tenia prethodno brutalno silovao i pretukao, zaskočivši je u mračnom prolazu…

Nakon dugometražnog debija Sam protiv svih, Gaspar Noé polučio je najpoznatije i najkontroverznije ostvarenje svog opusa – Nepovratno. Oslonivši se na iskustvo Christophera Nolana i njegova filma Memento, Noé je odlučio naraciju voditi obrnutim tokom od uobičajenog, od kraja prema početku (pod utjecajem Noéa i Nolana, isti narativni postupak upotrijebit će Miljenko Jergović u jednom od svojih najpoznatijih romana Dvori od oraha). Prikazujući prvo čin nezamislivo brutalne osvete, dok gledatelji još i ne znaju što je povod takvom radikalnom nasilju, a tek onda motivaciju za nj, Noé se intrigantno poigrao moralnim osjećajem recipijenata, uvodeći veliku temu presudne uloge vremena i njegova djelovanja na svijest, racio, moral, osjećaje. Film se odvija u dugim narativnim blokovima, nekad bi se reklo tabloima, koji ostavljaju dojam da su snimljeni u jednom kadru (zapravo nisu, ali je taj utisak postignut digitalnim intervencijama), a istovremeno je slavan i zloglasan po beskompromisno izravnom prikazu radikalnog (seksualnog) nasilja. Dio kritike i publike doživio ga je kao degutantnu eksploataciju violentnosti, a drugi dio kao vrhunski umjetnički domet - ako se nas pita, ovi drugi puno su bliži istini. Notornu devetominutnu scenu (analnog) silovanja zapravo je režirala njezina protagonistica Monica Bellucci, koja je određivala konkretnu izvedbu zahtjevne situacije i njezino trajanje – Noé je poslije izjavio da obožava Bellucci zbog toga što je tu scenu odvela tako daleko, jer mogla je odustati u svakom trenutku. Nepovratno je film s kojeg je zabilježeno najviše izlazaka gledatelja za vrijeme projekcije (preko dvjesto ljudi izašlo s premijerne projekcije u Cannesu), a Noé je tim povodom izjavio da ga nikad nije briga za reakcije publike nego za vlastiti užitak pri stvaranju. Film je također napadnut kao homofobičan, što je Noé otklonio i pozvao se na činjenicu da je u njemu angažirao samog sebe kao statista sa zadatkom, i to onog koji masturbira u gay klubu, čime je, po njegovom mišljenju, dokazao da se ne smatra vrednijim od gay ljudi. Spomenimo da je 2019. godine na festivalu u Veneciji prikazana verzija filma u kojoj se radnja odvija standardnim kronološkim redom, te da su glavni glumci Monica Bellucci i Vincent Casel u vrijeme snimanja bili svježi supružnici.

boja, 97'