ULOGE:
Deborah Kerr (gđica. Giddens),
Peter Wyngarde (Peter Quint),
Megs Jenkins (gđa. Grose),
Michael Redgrave (ujak),
Martin Stephens (Miles)

SCENARIJ:
William Archibald,
Truman Capote (prema priči Henryja Jamesa)

FOTOGRAFIJA:
Freddie Francis

GLAZBA:
Georges Auric

MONTAŽA:
Jim Clark

Sadržaj:

Gospođica Giddens mlada je guvernanta koja kao svoj prvi posao prihvati skrb o dječaku Milesu i djevojčici Flori, djeci preminulih roditelja o kojima na njegovu velikom imanju Blye smještenom izvan grada brine njihov bogati ujak, lokalni poslovni čovjek. Nedugo nakon što se preseli na imanje Blye i počne raditi, Giddens će početi primjećivati neobično ponašanje djece, osobito njihovu vezanost za dvoje pokojnika, prethodnu guvernantu gospođicu Jessel i vrtlara Petera Quinta. Jessel i Quint su bili par koji je svojom raskalašenošću i razvratom sablažnjavao žitelje čitavog kraja, jer je Quint često tukao Jessel, a njoj je to postupno počelo predstavljati užitak. Prema mišljenju ujaka i gazdarice, gospođe Grosse, Jessel i Quint su svojim perverzijama utjecali na djecu, a kad ponašanje djece postane sve neobičnije i u glavi gospođice Giddens počet će se rojiti svakakve misli. Ona će početi vjerovati da su duhovi Jessel i Quinta zaposjeli Floru i Milesa, te da djeca zbog toga igraju sve okrutnije igre, a zbog toga će ju početi obuzimati sve veća bojazan.

Godine 1962. prikazan u konkurenciji festivala u Cannesu te nominiran za dvije nagrade BAFTA, izvrstan horor redatelja Jacka Claytona (Veliki Gatsby, Nešto opako ovamo se zaputilo) izuzetno je uspjela ekranizacija glasovitog romana Okretaj zavrtnja Henryja Jamesa, koji su u scenarij pretočili William Archibald (Hitchcockov Ispovijedam se) i slavni Truman Capote (Udri đavola Johna Hustona, Doručak kod Tiffanyja, Hladnokrvno umorstvo), uz suradnju Johna Mortimera (John i Mary Petera Yatesa, Čaj s Mussolinijem Franca Zeffirellija. Claytonova adaptacija proze u kojoj je Henry James uspio obnoviti tradiciju gotičkog romana djelo je vrlo sugestivnog tjeskobnog i uznemirujućeg ugođaja, za koji su osim polaganog narativnog ritma i iznimno raspoložene glumačke interpretacije dobitnice počasne Akademijine nagrade Deborah Kerr (Crni narcis, Odavde do vječnosti, Kralj i ja) najzaslužnije dojmljiva turobna fotografija dvostrukog oskarovca Freddieja Francisa (Čovjek slon, Ženska francuskog poručnika, Rt straha) te promišljena strategija poigravanja s identitetom zastrašujućeg i njegovim neotkrivanjem. U djelu koje je redatelj stilski nastojao uobličiti što drugačije od tada popularnih horora znamenitog britanskog studija Hammer, ozračje tjeskobe i strave postignuto je uporabom posebnih snimateljskih tehnika i osvjetljenja, kao i korištenjem u ono doba razmjerno rijetke elektronske glazbe. Uvjerljivost djece glumaca ostvarena je i time što su im se do posljednjeg trenutka tajili detalji u priči i obrati, a dijelom i zbog provokativnih scena, kakva je primjerice ona u kojoj protagonistica dječaka Milesa slučajno poljubi u usta, film je imao problema s cenzurom te je isprva dobio predikat X, koji je naknadno ipak ublažen. Zgodan je detalj da je veliki Martin Scorsese film proglasio jednim od najstrašnijih uopće.

c/b, 110'