ULOGE:
Grant Williams (Scott Carey),
Randy Stuart (Louise Carey),
April Kent (Clarice Bruce),
Paul Langton (Charlie Carey),
Raymond Bailey (dr. Thomas Silver),
William Schallert (dr. Arthur Bramson)

SCENARIJ:
Richard Alan Simmons,
Richard Matheson (prema vlastitom romanu)

FOTOGRAFIJA:
Ellis W. Carter

GLAZBA:
Irving Gertz,
Earl E. Lawrence,
Hans J. Salter,
Herman Stein

MONTAŽA:
Albrecht Joseph

Sadržaj:

Tijekom odmora koji provodi na moru, poslovni čovjek Scott Carey bude izložen djelovanju neobičnog užarenog oblaka. Nakon što se vrati kući, iznenađen otkrije da mu je odjeća najednom postala prevelika, te da je ne samo smršavio, nego i izgubio na visini. Zabrinut što je odjednom lakši i niži, Scott se odluči podvrgnuti liječničkom pregledu koji će pokazati da je onaj oblak bio radioaktivan te da je radijacija iz njega reagirala s insekticidom na Scottovoj koži, zbog čega se počeo smanjivati. Kad uslijed toga ubrzo izgubi posao, Scott će biti prisiljen svoju priču prodati medijima da bi tako zarađenim novcem platio prispjele račune, a zbog svega će ubrzo postati metom lovaca na bizarnosti. Sve će se to odraziti na njegov bračni i obiteljski život, te će se pogoršati njegov odnos sa suprugom Louise kao i s dobrostojećim bratom, biznismenom Charliejem. Dok se sve više smanjuje, Scott će privremenu partnericu pronaći u cirkuskoj zabavljačici niska rasta koja će ga napustiti kad se nastavi smanjivati, da bi krov nad glavom pronašao u malenoj lutkinoj kući.

Jedan od klasičnih naslova zlatne ere filmske znanstvene fantastike tijekom 50-ih godina prošlog stoljeća, križanac fantastike i horora u režiji Jacka Arnolda (Došlo je iz svemira, Bez imena na metku, Tarantula, Čovjek iz Bitter Ridgea) temeljen je na romanu The Shrinking Man (Čovjek koji se smanjuje) Richarda Mathesona (Ja sam legenda, Posljednji čovjek na Zemlji, Čovjek Omega), koji je napisao i scenarij filma. Matheson je tvrdio da ga je na pisanje romana nadahnula jedna scena iz mjuzikl-komedije Let´s Do It Again Alexandera Halla, u kojoj Ray Milland žurno napuštajući stan Jane Wyman zabunom na glavu stavi preveliki šešir Alda Rayja, na što se pisac zapitao što bi bilo kad bi čovjek na glavu stavio svoj šešir, a on mu odjednom bio prevelik. Na širem planu Matheson se bavi položajem muškarca u urbanom građanskom američkom društvu 50-ih, njegovim dvojbama i strahovima povezanima s ne samo konvencionalno shvaćenom muškošću i njezinim gubitkom, što je metaforički obrađeno kroz motiv njegova smanjivanja. Film realiziran kao niskoproračunski projekt nedostatak novca nadoknadio je vrlo maštovitim i dojmljivim specijalnim efektima, dakako prema standardima onog vremena. Riječ je o inteligentno koncipiranom, sugestivno režiranom i raspoloženo glumljenom djelu koje promišljeno pristupa pulpovskoj priči, koje se može interpretirati i kao metafora o opasnostima i pogubnostima korištenja atomske energije, ali i kroz filozofsku optiku bavljenja time što uopće znači biti čovjek.

c/b, 81'