ULOGE:
Richard Widmark (Harry Fabian),
Gene Tierney (Mary Bristol),
Googie Withers (Helen Nosseross),
Hugh Marlowe (Adam Dunn),
Francis L. Sullivan (Philip Nosseross),
Herbert Lom (Kristo)

SCENARIJ:
Jo Eisinger (prema romanu Geralda Kersha)

FOTOGRAFIJA:
Mutz Greenbaum

GLAZBA:
Benjamin Frankel,
Franz Waxman

MONTAŽA:
Nick DeMaggio,
Sidney Stone

Sadržaj:

London nekoliko godina nakon završetka Drugog svjetskog rata. Sitni varalica Harry Fabian radi u noćnom klubu Silver Fox, čiji je vlasnik korpulentni Phil Nosseross, čovjek strastveno zaljubljen u svoju privlačnu suprugu Helen. No ona Phila prezire, a u braku s njim ostaje samo zbog novca i ugodnog života, dok planira steći dozvolu za točenje alkohola i otvoriti vlastiti klub. Ni Harry nije zadovoljan svojim trenutnim statusom, već mašta o karijeri uspješnog promotora hrvanja. A da bi to ostvario, odnosno da bi zaradio nešto novca i krenuo u samostalni posao, on Helen obeća da će joj pribaviti priželjkivanu dozvolu. Iako je tijekom godina prevario mnoge ljude, te iako je u neprestanom bijegu pred progoniteljima kojima je nešto dužan, Harry će ipak uspjeti pokrenuti posao hrvačkog promotora. Kad odluči novac zatražiti i od Phila, on će mu isprva pristati biti partner, sve dok ne dozna da je Harry prevario i njega i Helen, kojoj je pribavio lažnu dozvolu.

Prema mnogima najuspjelije ostvarenje u četiri desetljeća dugoj redateljskoj karijeri američko-francuskog filmaša Julesa Dassina (Goli grad, Trg lopova, Topkapi) sjajan je noirovski krimić, adaptacija istoimenog romana britansko-američkog prozaika Geralda Kersha, koji je u scenarij pretočio cijenjeni pisac i scenarist Jo Eisinger (Gilda Charlesa Vidora, Usnuli grad Georgea Shermana, TV-serija Philip Marlowe, privatni detektiv). Kao redatelj, Dassin je preferirao životne, grube i socijalnokritične krimi-priče snimane na autentičnim lokacijama, a njegovi likovi nikad nisu tek pojednostavnjeni i međusobno antagonizirani predstavnici dobra i zla, već je riječ o slojevitim karakterima na koje su život i društvo ostavili jasne ožiljke. Film Noć i grad Dassin je realizirao nakon što je u vrijeme zloglasnog ´lova na vještice´ senatora Josepha McCarthyja, pod optužbom da je komunist i da djeluje protuamerički, dospio na holivudsku crnu listu, te je emigrirao u Europu i ovaj film snimio u Velikoj Britaniji. Posrijedi je impresivno ostvarenje, pokušaj uvođenja motiva i stila film noira u tadašnju britansku kinematografiju, u kojem je onodobna kritika izdvojila izuzetno mračnu završnicu te nedostatak protagonista s kojim se publika može identificirati. Maestralno režirano djelo s oštrim i neobičnim kutovima snimanja, fascinantnom uporabom ekspresionističkog osvjetljenja i gotovo dokumentaristički snimljenim lokacijama Londona, pri čemu svakodnevne lokacije izgledaju poput neobičnih i egzotičnih mjesta, snimljen je u dvije verzije, za britansko i američko tržište. Potonje osim drugačije glazbe (britansku je skladao Benjamin Frankel iz filmova Bitka za Bulge i Noć iguane, a američku dvostruki oskarovac Franz Waxman iz Bulevara sumraka i Mjesta pod suncem) odlikuje i drugačija završnica. Sam redatelj kasnije je izjavljivao da mu je američka verzija draža, a iako film u vrijeme premijere nije doživio uspjeh kod publike i kritike, naknadno je stekao titulu jednog od žanrovskih klasika, da bi redatelj Irvin Winkler 1992. godine snimio prilično uspio prepravak s Robertom De Nirom i Jessicom Lange u glavnim ulogama. Dassinov film izvrsno glumački nosi izuzetno markantni karakterni glumac Richard Widmark (Poljubac smrti, Panika na ulicama, Pljačka u Južnoj ulici, Jesen Čejena).

c/b, 96'