Menadžer Otis B. Driftwood upozna svoju klijenticu, bogatu udovicu gospođu Claypool, s Hermanom Gotlliebom, direktorom Newyorške opere, i uvjeri je da uloži 200 tisuća dolara u tu opernu kuću. Financijska injekcija omogućuje Gottliebu da angažira slavnog talijanskog tenora Rodolfa Rasspallija, kojeg prati glas da je najveći tenor od vremena Carusa.  U samoj opernoj kući angažiran je i mladi zborski pjevač Ricardo Baroni, zaljubljen u sopranisticu Rosu Castaldi, kojoj se udvara Rasspalli…

Nakon filma Pačja juha i isteka ugovora s Paramountom, braća Marx osnovala su vlastitu produkcijsku kuću, ali ipak su sljedeća dva filma, Noć u operi i Dan na utrkama, napravili u okviru još jedne prestižne hollywoodskwe major kompanije, Metro-Goldwyn-Mayer (MGM). Glavni producent tamo bio je kreativno talentirani Irving Thalberg koji je, za razliku od prethodnih, anarhoidno strukturiranih filmova braće, inzistirao na koherentnijoj naraciji i na simpatičnijim osobinama likova koje su braća igrala. Također je obavezno želio romantični ljubavni zaplet, nekomične muzičke brojeve i viceve na račun evidentnih negativaca, a ne institucija sistema čemu su braća bila ponajprije sklona.

Noć u operi satira je na svijet opere, a uključuje slavnu scenu s gomilom ljudi u majušnoj brodskoj kabini. Romantični podzaplet i muzičke interludije mnogi su doživjeli kao nepotrebnu distrakciju komedijske dominante filma, no u svakom slučaju Noć u operi bila je komercijalno uspješna, a stekla je i umjetnički ugled o čemu najbolje govori činjenica da ju je američka Kongresna knjižnica 1993. uvrstila u svoj Nacionalni filmski registar kao djelo od posebnog kulturnog, historijskog ili estetskog značaja. Spomenimo i da je film značajan po tome što je Zeppo Marx napustio braću, i to je prvo njihovo ostvarenje bez njega. 

Autor komentara: Damir Radić

Ulaznice za projekciju moguće je kupiti online OVDJE, kao i na blagajni Surogatkina KIC sat vremena prije početka.