Svibanj je 1981. i ulice Pariza pune su slavljenika nakon izborne noći, zrak je nabijen optimizmom i nadom. No Élisabet nije slavljenički raspoložena. Napustio ju je muž i ostavio je da se sama brine o njihovo dvoje djece. Ne znajući za poraz, ona nalazi posao u kasnonoćnoj radioemisiji, a u okrilje svog doma prihvaća i novu članicu – tinejdžericu Talulu bez doma i obitelji. Iako će s njima ostati kratko, Talulah će ostaviti neizbrisiv trag u životima Élisabet i njezine djece. 

Minuciozan i slojevit portret jedne pariške obitelji u režiji Mikhäela Hersa vješto koristi snagu filmskog pripovijedanja kako bi donio panoramsku sliku jedne sredine i razdoblja. Za specifični kolorit i teksturu slike u funkciji kreiranja minulog razdoblja zaslužan je snimatelj Sébastien Buchmann. Evokacija 1980-ih postignuta je i dojmljivom glazbom koju potpisuje Anton Sanko. Ovaj “dopadljivo skroman i ležeran film” (Peter Bradshaw, The Guardian) istovremeno je obiteljska drama, studija karaktera, film odrastanja i ljubavni film, no prije svega to je nježno ostvarenje o dinamici svakodnevice. Premijerno je prikazan na Berlinaleu, a potom i u Karlovym Varyma.