ULOGE:
Jean Dasté (učitelj Huguet),
Louis Lefebvre (Caussat),
Gilbert Pruchon (Colin),
Constantin Goldstein-Kehler (Bruel),
Gérard de Bédarieux (Tabard),
Delphin (ravnatelj),

SCENARIJ:
Jean Vigo

FOTOGRAFIJA:
Boris Kaufman

GLAZBA:
Maurice Jaubert

MONTAŽA:
Jean Vigo

Sadržaj:

Dječaci Causset i Bruel voze se vlakom koji će ih odvesti u mjesto gdje će pohađati strogi internat. Dječaci igraju bizarne igre, među ostalim puše velike cigare čiji dim ih, zajedno s dimom parne lokomotive, posve obavija, dok u kutu vagona spava odrasli muškarac: to je, kako će se kasnije pokazati, novi učitelj Huguet. U internatu Causset i Bruel, zajedno s još dvojicom učenika, Colinom i Tabardom, odupiru se autoritarnom birokratiziranom školskom sustavu i podučavanju izvodeći razne psine, da bi se naposljetku otvoreno pobunili…

Nakon prva dva kratkometražna dokumentarna filma, Povodom Nice i Taris, 27-godišnji Jean Vigo (1905.-1934.) upoznaje bogatog poslovnog čovjeka Jacques-Louisa Nouneza i sprijateljuje se s njim, te mu predoči ideju da snimi film o svom dječačkom iskustvu iz internata koji je pohađao u gradiću Milluu na jugu Francuske. Nounez je pristao financirati projekt, te Vigo sa svojim stalnim snimateljem Borisom Kaufmanom (mlađi brat Dzige Vertova i budući proslavljeni hollywoodski direktor fotografije) realizira film krajem 1932. i početkom 1933. godine pod naslovom Nula iz vladanja, radeći uglavnom s neprofesionalnim glumcima. Bio je to prvi autorov igrani rad i prvi srednjeg metra, a prilikom premijere u Parizu izazvao je skandal – veći dio publike je protestirao, međutim manjina, među kojom i budući ugledni scenarist i slavni pjesnik Jacques Prévert, oduševljenim je pljeskom podržala film. Francuska cenzura, međutim, ubrzo ga je zabranila za prikazivanje kao subverzivan i „antifrancuski“, pa će ponovo ugledati svjetlo dana, tj. mrak kino dvorana tek po svršetku Drugog svjetskog rata, kad će kvantitativno mali Vigoov opus (uz navedene tu je i njegovo posljednje ostvarenje te jedini dugometražni film Atalanta iz 1934.) biti prepoznat kao kvalitativno vrhunski, a sam autor kao neposredni preteča francuskog poetskog realizma. Zapravo Vigoovu poetiku odlikuje baštinjenje avangardističkih elemenata u sprezi s (lirskim) realizmom, a unutar tog opusa Nula iz vladanja odlikuje se intenzivnom anarhoidnošću i oniričnošću koja je s jedne strane šokirala umjetničke i ideologijske konzervativce, a s druge strane izvršila izravan i velik utjecaj na buduće klasike, Françoisa Truffauta i njegov cjelovečernji prvijenac 400 udaraca (1959.) te Lindsayja Andersona i njegov Kad bi… (1968.).

Film se prikazuje u suradnji s Francuskim institutom u Hrvatskoj.

c/b, 44'