ULOGE:
Ivan Vyskocil,
Jan Klusák,
Jiri Nemec,
Pavel Bosek,
Karel Mares,
Evald Schorm,
Jana Pracharová

SCENARIJ:
Ester Krumbachová,
Jan Němec

FOTOGRAFIJA:
Jaromír Sofr

GLAZBA:
Karel Mares

MONTAŽA:
Miroslav Hájek

Sadržaj:

Ležernu i ugodnu zabavu na pikniku u polju skupini sredovječnih prijatelja, u kojoj su četiri muškarca i tri žene, jednog sunčanog poslijepodneva neočekivano će poremetiti iznenadni dolazak nekoliko njima nepoznatih ljudi. Dok na inicijativu jedne od žena planiraju s piknika otići ranije, da bi stigli na večernju svečanu proslavu, prijatelje među kojima su Karel, Marta i Paní omete pojava nekoliko muškaraca koji se smjesta počnu ponašati vrlo neobično i autoritativno. Iako društvo na pikniku isprva odluči ignorirati pridošlice i njihove provokacije, nadajući se da bi ovi mogli otići, zbivanja će ubrzo krenuti neočekivanim tijekom.

Došljaci će izletnike najprije prisiliti da se prebace na čistinu, potom će iz šume donijeti stol i stolicu te ih postaviti ispred njih, da bi ih naposljetku počeli sasvim otvoreno terorizirati. Ne samo zahtjevom da se raziđu, nego i odvajanjem muškaraca od žena, njihovim raspoređivanjem po abecednom redu te označavanjem kruga oko njih, uz zabranu da iz tog kruga iskorače. Postupno će se početi mijenjati i odnos izletnika prema pridošlicama, te će preostalih šestoro početi obuzdavati Karela kad on počne prkositi zlostavljačima. Iako će vođa došljaka uskoro ustvrditi da je sve što se zbiva samo šala, nasilje će postati i fizičko kad Karel pokuša bez dopuštenja izići iz označenog kruga.

Satirična humorna drama O svečanosti i gostima suscenarista i redatelja Jana Nĕmeca snažna je i vrlo efektna alegorijska priča o totalitarizmu i konformizmu, za koju je scenarij uz redatelja napisala Ester Krumbachová, koja je potpisala i izvornu priču filma. Ovo djelo je jedno od politički najkontroverznijih ostvarenja čehoslovačke kinematografije uopće, pa ne čudi da je nakon njega Janu Nĕmecu bilo doživotno zabranjeno bavljenje filmom u tadašnjoj komunističkoj Čehoslovačkoj, te je 1974. godine bio prisiljen emigrirati. Zbog vrlo inteligentno koncipirane metaforičke storije u kojoj građani tadašnje zajedničke države praktički bez otpora pristaju na teror nametnute im vlasti, čime su na alegorijski način sjajno prokazani s jedne strane nerazumni totalitarni režim, a s druge konformizam većine stanovništva koje pristaje na gubitak slobodne volje, film je trajnu dozvolu za prikazivanje dobio tek početkom demokratskih promjena 1988. godine.

Kad je izvađeno iz 'bunkera', sjajno Nĕmecovo djelo smjesta je steklo atribut jednog od najprovokativnijih europskih filmova. Posve zasluženo, jer je posrijedi ostvarenje u kojem dominira maestralno kreiran kafkijanski ugođaj u kombinaciji s odlično provedenom estetikom teatra apsurda. Zbog zabrane odnosno 'bunkeriranja' film nije mogao sudjelovati na festivalu u Veneciji 1967. godine, a njegovo prikazivanje na festivalu u Cannesu sljedeće godine omele su studentske demonstracije. Nakratko je ipak pušten u distribuciju tijekom praškog proljeća, da bi ubrzo postao jedan od četiri češka filma koja su bila 'zauvijek zabranjena' za prikazivanje.

Autor teksta: Josip Grozdanić

c/b, 71'