ULOGE:
Petr Kotlár (Joska),
Nina Sunevic (Marta),
Alla Sokolova (Olga),
Udo Kier (Miller),
Stellan Skarsgård (Hans),
Harvey Keitel (svećenik),
Julian Sands (Garbos)

SCENARIJ:
Václav Marhoul (prema romanu Jerzya Kosinskog)

FOTOGRAFIJA:
Vladimír Smutný

MONTAŽA:
Ludek Hudec

Sadržaj:

Pustošima razorene srednje i istočne Europe tijekom Drugog svjetskog rata luta dječak u dobi od 11 ili 12 godina, židovskog ili romskog podrijetla. Dječak je ostao sam nakon što mu je umrla baka i izgorjela kuća, da bi ubrzo zbog svog vjerskog i etničkog podrijetla postao metom iživljavanja ostalih dječaka u njihovu selu, koji su ga premlatili i ubili njegova psa. Kratkotrajni krov nad glavom pronašao je kod žene koja je inzistirala da ju zove tetkom, iako možda nisu bili u srodstvu, a ona ga je i hranila. No nakon smrti žene dječak će slučajno zapaliti njezinu kuću te tako ostati i bez minimalne sigurnosti. Zbog toga odluči krenuti u tjeskobnu odiseju slavenskim dijelom Europe, u vremenu u kojem je ljudski život posve bezvrijedan. Već u susjednom selu biva kao demon prodan vještici, kojoj će pomagati u liječenju praznovjernih seljaka. A kad se razboli vještica će ga odbaciti, te će dospjeti u kuću sadistički nastrojenog mlinara koji će svom pomoćniku, zaključivši da se on zaljubio u njegovu suprugu, brutalno žlicom iskopati oči. No sve to je samo dio dječakovih patnji, jer će uskoro dospjeti kod čovjeka koji iz zabave pticama boja krila, znajući da će ih zbog toga ostale ptice iz njihovih jata rastrgati, da bi potom dospio kod dobrog nacista a naposljetku i kod dobrodušnog svećenika.

Godine 2019. na festivalu u Veneciji ovjenčana UNICEF-ovom nagradom, iste godine nagrađena na festivalu u Chicagu, te 2020. uz osvojenu Nagradu žirija za najboljeg redatelja u glavnom programu beogradskog FEST-a ovjenčana i najprestižnijom češkom filmskom nagradom Češki lav u čak devet kategorija, uključujući one za najbolji film, redatelja i fotografiju, izuzetno provokativna i uznemirujuća ratna drama scenarista i redatelja Václava Marhoula (Tobruk) adaptacija je glasovitog i kontroverznog istoimenog romana Jerzyja Kosińskog. Za roman objavljen 1965. godine Kosiński je tvrdio da opisuje istinite događaje koji su se njemu dogodili tijekom Drugog svjetskog rata, no kasnije se pokazalo da to nije istina, jer je pisac čitav rat proveo u jednoj katoličkoj obitelji. Unatoč tome, proza koju su Arthur Miller i Ellie Wiesel proglasili jednom od najvažnijih na temu holokausta, dok je istodobno Eliot Weinberg pisca optužio da nije pravi autor knjige, jer da u vrijeme njezina pisanja engleski jezik nije znao tako dobro da bi ju mogao napisati, djelo je koje s jedne strane odlikuju izražena intrigantnost i provokativnost u želji da prizorima bestijalnog nasilja šokira čitatelja. S druge, pak, strane, posrijedi je roman kojem se prigovaralo zbog neautentičnosti i antipoljskog usmjerenja, dok se Kosińskom zamjeralo zbog patetike, sadizma i svojevrsne pornografizacije nasilja. U tom kontekstu redatelj Václav Marhoul vrlo plastično na ekran prenosi prizore ekstremnog nasilja, želeći time predočiti znanu sintagmu o „banalnosti zla” Hannah Arendt. No gomilanje patnje i bestijalnosti vrlo brzo postaje kontraproduktivno, osobito u kontekstu da je samo sebi svrhom, jer izostaje bilo kakva izgradnja karaktera i progresija protagonista, baš kao što su i ostali likovi nepromjenjivi u svojoj inicijalnoj zadanosti, a sve to rezultira gledateljskom rezistencijom na ekspandirajuće bestijalnosti. Sporedne likove tumače znani i ugledni karakterni glumci poput Harveyja Keitela (Okorjeli poručnik, Psi iz rezervoara, Piano), Stellana Skarsgårda (Lomeći valove, Plesačica u tami, Nimfomanka, serija Černobil) i Uda Kiera (Moj privatni Idaho, Vampirova sjena, Sine moj, sine moj, što si učinio?), no i oni u određenoj mjeri bivaju iskorišteni i odveć lako potrošeni.

c/b, 169′