ULOGE:
Isabelle Huppert,
Laurent Lafitte,
Anne Consigny

SCENARIJ:
Philippe Djian (roman),
David Birke

FOTOGRAFIJA:
Stéphane Fontaine

GLAZBA:
Anne Dudley

MONTAŽA:
Job ter Burg

SCENOGRAFIJA:
Cecile Vatelot

KOSTIMI:
Nathalie Raoul

Sadržaj:

Sredovječna Michèle stamena je žena na čelu kompanije koja se bavi kreiranjem, razvojem i prodajom video igara. Vrlo je stroga, oštra i nepopustljiva u svojim zahtjevima, a te karakteristike gaji i u erotskom životu. Kad je u njezinom domu noću napadne i brutalno siluje nepoznati maskirani počinitelj, ona ga ne prijavljuje policiji već mu nastoji sama ući u trag…
 

Nakon velikih podbačaja kod publike i kritike s Plesačicama i Svemirskim vojnicima te tek korektnim komercijalnim odjekom Šupljeg čovjeka, Paul Verhoeven je od adoriranog tvorca velikih hitova Robocop, Potpuni opoziv i Sirove strasti (kojeg veći dio kritike doduše nikad nije previše volio) postao takoreći persona non grata u Hollywoodu. Početkom tisućljeća vratio se u Nizozemsku i tamo, već pomalo otpisan, sredinom nultih godina 21. stoljeća bljesnuo ratnom triler-dramom Crna knjiga, pristojno je ispunivši svojim omiljenim motivima seksa i nasilja. Glavna konkurencija Venecije te nominacije za Europsku filmsku nagradu u kategorijama najboljeg filma i glumice (Carice van Heuten) vratili su ga u središte zanimanja, međutim za sljedeći dugometražni film trebalo mu je punih deset godina.

Ponovo potonuo u zaborav, silovito je izronio 2016. svojom prvom francuskom produkcijom Elle (Ona), premijerno prikazanom u glavnoj konkurenciji Cannesa, potom nominiranom za Oscara za najbolju glavnu žensku ulogu (Isabelle Huppert), Europsku filmsku nagradu u kategorijama najboljeg filma, režisera i glumice, te nagrađenom Zlatnim globusima za najbolji film na stranom jeziku i najbolju glumicu u kategoriji drame. Nepregledne nagrade i nominacije slile su se s raznih festivala nižeg ranga, razne udruge obasule su film priznanjima, a valjda prvi put u karijeri Verhoeven je za jedan uradak primio i gotovo nepodijeljene kritičarske superlative. Doista, Elle  je jedan od vrhunaca njegova opusa i ohrabrujuće je što je tako intrigantan i smiono provokativan naslov naišao na široko prepoznavanje i odobravanje. 

Adaptacija romana Philippea Dijana, prilagodbom čijeg se književnog predloška svojedobno proslavio Jean-Jacues Beineix (Betty Blue), Elle kao svoj glavni interes postavlja dominaciju i moć koje se ostvaruju erosom. Isabelle Huppert, igrajući lik koji djelomično može podsjetiti onaj mentalno-seksualno pomaknute učiteljice klavira u istoimenoj adaptaciji romana Elfriede Jelinek kamerom Michaela Hanekea, zadivljujuće utjelovljuje ultimativno lakonsku i neproničnu vlasnicu gejmerske kompanije koja od svojih dizajnera zahtijeva što brutalnije kompjuterske igrice u kojima se prepleću seks i nasilje, a obilježena je ocem masovnim ubojicom s kojim je zajedno, kao pubertetska djevojčica, ubilački i erotski konotirano osvanula na naslovnicama magazina poslije očeva krvavog pohoda po susjedstvu. Sve to saznajemo nakon što svjedočimo otvarajućoj sceni protagonističina brutalnog silovanja, poslije čega ona odbija slučaj prijaviti policiji, žudeći na neki način za tim da je maskirani provalnik ponovo napadne, nadajući se da je možda konačno pronašla potencijalnog partnera sebi ravnog.

Naime, junakinja je okružena raznim muškarcima, od bivšeg supruga koji je za njezin ukus preveliki dobrica (što je neće učiniti manje ljubomornom na njegovu mlađu izabranicu) , preko sina slabića nad kojim se iživljava njegova mentalno pomaknuta, ali erotski neodoljivo slatka družica te mačo ljubavnika koji je suprug njezine najbolje prijateljice, do zaposlenika vlastite tvrtke, nekad prepotentno arogantnih, nekad šmokljanskih mladaca, i svi su oni, na ovaj ili onaj način, (dubinski) inferiorni mužjaci. Kad se naposljetku otkrije da i sadistički silovatelj nije ništa bolji, nije čudno da će najbolje prijateljice to ponovo postati i da će se s njihovom obnovljenom solidarnošću film privesti kraju. Verhoeven, po uzoru na Buñuela, problematici pristupa obilno je natapajući ironijom, a suvereno kombinirajući dramu, triler i crnu komediju demonstrira visoko majstorstvo. Ključno potpomognut ingenioznom Isabelle Huppert kreira djelo koje konzervativne feministkinje tjera u bijes, ali kako izbaciti to bjesnilo kad u konačnici, u degeneriranom svijetu, najveću inteligenciju i moć pokazuje jedna (ipak fascinantna) žena?

Autor komentara: Damir Radić

Ulaznice za projekciju 26. 05. u 19:00 moguće je kupiti online OVDJE, kao i na blagajni Centra za kulturu Histrionski dom sat vremena prije početka.

boja, 130'