ULOGE:
Ana Karić,
Katarina Bistrović-Darvaš,
Nataša Dangubić,
Tvrtko Jurić,
Dražen Šivak

SCENARIJ:
Bobo Jelčić i Nataša Rajković

FOTOGRAFIJA:
Dragan Marković - Markoni,
Demirel Pašalić

Sadržaj:
Radnja filma pod radnim naslovom Ono sve što znaš o meni događa se u Zagrebu i opisuje manje više običan dan u obitelji. Obitelj čine Ana - razvedena umirovljena profesorica francuskog i engleskog, te njezino troje odrasle djece, Katarina - tridesetogodišnja kćer zaposlena kao crtač animiranih filmova, te se netom rastala s dugogodišnjim partnerom i vratila kući majci, zatim Dražen - stariji dvadesetdevetogodišnji sin koji je napustio fakultet sociologije i pokušava zaraditi novac,trenutno zaposlen kao portir, tu je još i Tvrtko - najmlađe dijete, sin apsolvent koji oteže završetak studija geodezije te upravo prolazi kroz krizu u dvogodišnjoj vezi s djevojkom Natašom, studenticom prava iz Dubrovnika. U filmu se problematiziraju pojedinačne priče svakog od lica i njihovi odnosi. Svi odnosi su razvijeni i imaju jednako vrijedno mjesto u filmu tako da na kraju o svima podjednako znamo i možemo ostvariti familijaran odnos s osobama. Pratimo dan Katarinina povratka kući, a budući da je izbivala dvije godine mnoge se stvari u stanu kompliciraju njezinim dolaskom, kompliciranost situacije na svakom pojedinom liku ostavlja trag i malo pomalo otkriva sve potisnute probleme i nezadovoljstva. Film se sadržajno može opisati kao urbana priča o prosječnoj zagrebačkoj obitelji i njezinim prepoznatljivim problemima, s jednakim značajem opisuje probleme mladih i starijih osoba i bavi se generacijskim sličnostima i razlikama. Žanrovski film je najbolje opisati kao dramu koja ima atribute komedije, ali se kreće u okvirima realiteta da bi što stvarnije opisala svakodnevni život urbanih građana. Uz to projekt problematizira i samu strukturu priče, te se temeljito bavi načinom snimanja i glumom u cilju da se uzdigne i nivo forme, a ne samo sadržaja. Na tragu toga uz educirane glumce u filmu mjesto imaju i ne - glumci, koji ne igraju već ih se dokumentarno tretira kao svjedoke, odnosno koji imaju dramaturšku funkciju u filmu te vode i razvijaju priču kao aktivni naratori. Pri tom nam oni ujedno omogućavaju komparaciju realnoga i fiktivnoga, čineći jednostavnu priču zagonetnijom i zamršenijom. Ovaj projekt idejno je započet još 2000. godine. Budući da je priča filma u dijelu karakterizacije usko vezana za dva kazališna projekta, naime bavi se istom obitelji kojom i predstave Usporavanja i Nesigurna priča, može se reći da je rad s glumcima na tim predstavama baza filmskoga projekta. Samom snimanju prethodila je iscrpna priprema da bi se ekipa filma što bolje snašla u procesu koji je ponešto različit od uobičajena, a što je dio projekta. Naime, specifičnost rada s glumcima i tretiranja teksta u kazalištu zadržan je i na filmskom projektu. Namjera je bila postići što veću uvjerljivost i spontanost glume, te i lakoću same strukture priče koja podražava stvarnost.

boja, DV cam, 72 min