ULOGE:
Anders Danielsen Lie (Anders),
Malin Crépin (Malin),
Hans Olav Brenner (Thomas),
Ingrid Olava (Rebekka),
Øystein Røger (David),
Aksel Thanke

SCENARIJ:
Joachim Trier,
Eskil Vogt (prema romanu Pierrea Drieua La Rochellea)

FOTOGRAFIJA:
Jakob Ihre

GLAZBA:
Torgny Amdam,
Ola Fløttum

MONTAŽA:
Olivier Bugge Coutté

Sadržaj:

Donedavni ovisnik Anders uskoro će završiti tretman odvikavanja od droge u jednom norveškom rehabilitacijskom centru smještenom na selu nedaleko Osla. Kad mu u sklopu programa bude omogućen odlazak u grad na razgovor o budućem poslu, Anders odluči iskoristiti priliku i zadržati se u Oslu. Dan će tako provesti šećući gradskim ulicama i susrećući osobe koje već dugo vremena nije vidio. On je inteligentni 34-godišnjak, naočit mladić iz dobre obitelji, a prilično ga muči to što je zbog ovisnosti propustio brojne životne prilike i što je kao narkoman iznevjerio mnoge ljude. Iako po životnoj dobi još uvijek razmjerno mlad, Anders osjeća kao da mu je život već prošao. Tijekom ostatka dana i duboko u noć, dok bude lutao gradom, svijest o njegovim pogreškama iz prošlosti sudarit će se s mogućnošću doživljaja nove ljubavi i drugačijeg novog života, ali i s nadom da će s dolaskom jutra stvoriti svjetliju sliku o svojoj budućnosti.

Godine 2011. prikazana u programu Izvjestan pogled festivala u Cannesu te dvije godine kasnije nominirana za prestižnu francusku filmsku nagradu César u kategoriji najboljeg inozemnog filma, nagrađivana psihološka egzistencijalna drama suscenarista i redatelja Joachima Triera izuzetno je uspjela adaptacija u Hrvatskoj neobjavljenog romana Le feu follet (Pramen) francuskog prozaika i političkog esejista Pierrea Drieua La Rochellea. Osim redatelja Pierrea Graniera-Deferrea, koji je ranije ekranizirao La Rochelleov roman Une femme â sa fenêtre (Žena na prozoru) s Romy Schneider i Philippeom Noiretom u glavnim ulogama, te kratku priču La voix (Glas) s Nathalie Baye u glavnoj roli, za piščevim djelom prethodno je posegnuo i veliki Louis Malle, koji je 1963. godine ekranizirao upravo roman koji je zaintrigirao i Joachima Triera, pritom zadržavši izvorni naslov Le feu follet. S jedne strane, Trier je neosporno darovit filmaš, u nekim segmentima poput gradiranja dramskih tenzija i kreiranja sugestivne atmosferičnosti s dominantnom egzistencijalnom tjeskobom i iznadprosječno darovit, no istodobno je riječ i o autoru koji se naznačenim i kako se većim dijelom čini izabranim putovima ne usuđuje ići sasvim do kraja. Oslo, 31. kolovoza izuzetno je uspio film, impresivna studija egzistencijalne izoliranosti i samoće, osjećajem sjete impregniran razoružavajuće neposredan i detaljan prikaz intime i tragike mladog protagonista koji se liječi u centru za odvikavanje od droge, a kojeg upoznajemo tijekom jednog dana iz naslova, kad prvi put dobije izlaz u grad i kad traga za nečim konkretnim i stvarnim u svom životu. Protagonista sjajno, s minucioznim osjećajem za nijanse i mjeru u dočaravanju njegovih emotivnih i karakterno-psiholoških stanja, tumači Norvežanin Anders Danielsen Lie, kojeg smo naknadno među ostalim imali prilike gledati i u faction-drami 22. srpanj Paula Greengrassa te u također Trierovoj humornoj romantičnoj drami Najgora osoba na svijetu iz 2021. godine. Taj je film u vrijeme pisanja ovog teksta nominiran za dva Oscara, nakon što je izvrsna Renate Reinsve u Cannesu nagrađena kao najbolja glumica, a nominirana je i za Europsku filmsku nagradu, kao i scenarij Triera i Eskila Vogta u kategoriji najboljih scenarista.

boja, 95'