ULOGE:
Wil Wheaton,
Rijeka Phoenix,
Corey Feldman,
Jerry O'Connell,
Kiefer Sutherland

SCENARIJ:
Bruce A. Evans,
Raynold Gideon

FOTOGRAFIJA:
Thomas Del Ruth

GLAZBA:
Jack Nitzsche

MONTAŽA:
Robert Leighton

Sadržaj:

Pisac Gordon Lachance zvan Gordie čita novinski tekst o fatalnom ubojstvu.

Stradala osoba netko je koga je poznavao i on se prisjeća davnog prvomajskog vikenda 1959. kad je kao 12-godišnjak s najboljim prijateljem Chrisom Chambersom te još dvojicom dječaka, Teddyjem Duchampom i Vernom Tessiom, krenuo u potragu za tijelom nestalog mladića Raya Browera u šumskom predjelu uz željezničku prugu u blizini gradića Castle Rocka u Oregonu…

Ostani uz mene jedan je od najcjenjenijih filmova nostalgije i filmova o odrastanju svih vremena. Nastao je prema noveli ili kratkom romanu Leš Stephena Kinga, koji ga smatra najboljom filmskom adaptacijom nekog svog djela, a prema svjedočenju režisera Roba Reinera, na prvoj privatnoj projekciji priređenoj za Kinga slavni je književnik bio duboko potresen onim što je vidio, među ostalim i zato što je riječ o autobiografskoj priči.

Reiner je stavio naglasak upravo na autobiografičnost, shvativši da je lik Gordieja zapravo Kingov alter-ego; u samom romanu (noveli) četvorica dječaka ravnopravni su likovi, dok je Reiner smatrao da Gordieja treba izdvojiti kao, terminologijom Henryja Jamesa, središnju, autobiografsku inteligenciju djela. To su rješenje scenaristi implementirali u svoj tekst, i ono se pokazalo punim pogotkom. Reiner je u to vrijeme bio tek nešto više od redateljskog početnika, no već prvim filmom, antologijskim satiričnim rock pseudodokumentarcem (mockumentary) Ovo je Spinal Tap iz 1984. pokazao je velik talent.

Poslije će režirati neke od ključnih filmova razdoblja - Misery (opet prema Kingu) i Malo dobrih ljudi, no Ostani uz mene ostat će središnje djelo njegova opusa i film koji i sam smatra svojim najboljim, a i osobno mu je najdraži. Vrlo emotivna je to priča o četvorici, na različite načine, traumatiziranih dječaka koji u dramatičnoj avanturi života, vrlo realistički postavljenoj, ostvaruju duboku međusobnu povezanost, ali ujedno i film koji istovremeno eksplicitno i suptilno postavlja pitanje o odnosu fikcije i zbilje kroz lik odraslog pisca koji pripovijeda događaje iz djetinjstva što su ga obilježili za cijeli život, a za koje gledatelji zapravo ne mogu biti potpuno sigurni jesu li stvarni ili izmaštani.

Reiner je četvoricu glavnih glumaca odabrao između 300 kandidata, odnosno sedamdesetorice koju je intervjuirao, tražeći dječake čije se životno iskustvo u značajnoj mjeri može podudariti s iskustvom likova. Sva četvorica odabranih, među kojima su najpoznatija glumačka imena postali River Phoenix i Corey Feldman (koji se već godinu prije proslavio Gooniesima Richarda Donnera), sjajno su odigrali svoje role, a posebno impresivni su Phoenix i Wil Wheaton.

Wheaton je u glavnoj ulozi pokazao izuzetnu senzibilnost, no za razliku od Phoenixa, kasnije, iznenađujuće, nije ostvario značajniju karijeru. Pamti se njegova izjava da su četvorica vrlo mladih glumaca tada razvili pravo prijateljstvo, odnosno da ono što gledamo na filmu nije gluma nego stvarnost.

Ostani uz mene smjesta je prepoznat kao ekstraordinarno ostvarenje i nominiran za Oscara za najbolju scenarističku adaptaciju, dok su za Zlatni globus nominirani režiser Reiner i sam film. Za nagradu Nezavisni duh nominirani su film, režija i scenarij.

Smatra se jednim od najutjecajnijih filmova 1980-ih, a dobio je glasove i u anketama za najbolje filmove svih vremena.

Autor teksta: Damir Radić

boja, 87'